Došao je i ostao u Livnu: Ovo je prekrasan kraj, od divljih konja, prirode, povijesti, ljudi ...

''Kada su na selo došli prvi radni strojevi za obradu zemlje, prije nekih šezdeset godina, u planinu je puštena jedna manja skupina konja. Sada na Cincaru živi i slobodno luta već tisuću divljih konja'', priča nam Bruno, turistički vodič u Continental Adventure, dok se penjemo na cincarska prostranstva i visoravan Kruzi iznad Livna.

Truckamo se u terencu vozeći se makadamskim putem i uživamo u pogledu na panoramu Livna. Bruno nastavlja priču i kaže kako je proteklo ljeto bilo iznimno teško za livanjske konje.

''Osim što je bila suša, četiri-pet mjeseci kapi vode nisu imali. Još su motorima i quadovima pravili velike probleme konjima'', kaže naš vodič. Neodgovorni pojedinci, jureći i ne obazirući se na divlje životinje, plašili su krda konja tjerajući ih u galop po oštrom kamenju. Mnogi konji su bili ozlijeđeni. Kaže kako nimalo bolje nije bilo ni tijekom sušnog razdoblja.

''Skoro pa su umirali bez vode. Na kraju sam u kanisterima nosio po sto litara vode i pojio tri po tri konja. I tu još ostane 997 žednih'', priča Bruno.

U posjeti Livnu bili smo protekli tjedan zahvaljujući projektu Via Dinarice. Namjera je serijom izleta, predivne turističke lokacije poput Vjetrenice, Fortice, Livna pa do Mrkonjić Grada, popularizirati, ljudima približiti i potaknuti ih da posjete neke od ovih predivnih mjesta. Broj turističkim mjesta uključenih u ovaj projekt je daleko veći i zavrjeđuje da ga pogledate.

Dva dana, koliko smo bili u Livnu, nisu dovoljna da se vidi ni dio onoga što ovaj predivan gradić pruža svojim posjetiteljima. Naš vodič Bruno koji nas je u terencu provozao po visoravni Kruzi i pokazao dio ljepote, unatoč nadolazećoj zimi, svakom svojom riječju pokazivao je ljubav prema divljim konjima i prirodi livanjskog kraja. On nije Livnjak. U ovaj je grad došao, zavolio ga i ostao. Sada radi kao turistički vodič, uživa u svome poslu, druženju sa novim ljudima i brigom za livanjske konje.

''Ja sam svaki dan gore i to je tako predivno za vidjeti. Nema kakve nema, vrste, forme, oblika konja. Nakon šezdesetak godina, to su već tri – četiri generacije konja, koji su pareći se i razmnožavajući godinama na ovoj lokaciji izgradili svoju sortu konja koja je sposobna da opstane u ovim uvjetima'', kaže Bruno.

Priča nam o hladnoći livanjskih zima, jakoj buri koja tjera oblake po Cincaru, i ždrjebadi koji su se oždrijebili prije tjedan dana.

Pričao nam je o položaju Livna, poljima koja ga okružuju, planinama i skoro pa idealnom položaju koji mu omogućava veliki broj sunčanih dana. Pričao nam je o povijesti ovoga kraja, od Dalmata, preko rimskih cesta, govorio je i o kupreškom čovjeku, muzeju u Livnu …

I sve to dok smo tragali, nalazili i družili se sa stadima konja. Bruno zna većinu tih konja, gdje se nalaze, kuda se kreću držeći se zajedno u obiteljskim krdima i tragajući za boljom ispašom i vodom. S njima je razvio poseban odnos i zna kako treba s njima. I konji mu vjeruju, prilaze, njuškajući i grickajući mu ruku.

Foto safarijem smo okusili djelić livanjskog kraja i prirode u druženju s konjima i obilazeći ostatke prvih sirana i pastirskih nastambi ovoga podneblja. Ako se netko od vas odluči posjetiti visoravan Kruzi iznad Livna, neka potraži Brunu i svakako izabere toplije vrijeme i sunčanije dane.