Upoznajte Mostarca čija tvrtka galopira prema statusu jednoroga

Na ovogodišnjem izdanju CONNECTO konferencije koju organizira INTERA Tehnološki Park u suradnji s Lonac.pro, keynote govor održat će Aleksandar Čabrilo, po rođenju Mostarac, osnivač tvrtke HTEC Group koja je specijalizirana za konzultantske usluge na svjetskoj razini, softverski inženjering i razvoj digitalnih proizvoda.

Tvrtka je osnovana 2008. u Beogradu i danas je jedna od najpropulzivnijih tog tipa u svijetu. Između ostalog i zbog toga što je prava svjetska tvrtka – HTEC Group sjedište ima u San Franciscu u Sjedinjenim Američkim Državama, a prostire se dalje - od Minnesote preko Londona do Skandinavije.

Razvojne centre ima u najvećim gradovima Srbije, Beogradu, Novom Sadu, Nišu i Subotici, a također se sve više širi i u Bosni i Hercegovini. Osim Sarajeva, uredi HTEC Group otvoreni su u Banjoj Luci, Bijeljini i Tuzli.

Svojevrsni povratak Aleksandra Čabrila u grad u kojem je ponikao najbolji je razlog za kratki intervju s njim.

Na početku smo se morali odmah dotaknuti onoga što je obilježilo ovu godinu pa vjerujemo i budućnost HTEC Group, a to je investicija od 140 milijuna dolara, koliko je početkom godine odlučio u globalni rast tvrtke uložiti investicijski div Brighton Park Capital.

Budući da je vijest o ulaganju objavljena početkom godine, zanima nas koliko se sve već danas odrazilo na daljnji rast HTEC Group?

Operativno, ako sada pogledate tvrtku i aktivnosti koje provodimo, nismo promijenili ništa u odnosu na vrijeme prije ove investicije. Bili smo i prije ovoga, a i sada smo fokusirani na rast u svim sferama poslovanja, na otvaranje novih tržišta i na ono što nas čini time što jesmo, želimo dati najbolji mogući servis našim klijentima, a ujedno biti i najbolje mjesto za rad i osobni razvoj svih naših zaposlenika. Ovakav pristup, koji smo od početka imali, je i napravio tu razliku u odnosu na konkurenciju, koju su investitori i prepoznali.
Ono što se jeste promijenilo nakon investicije je to što sada možemo biti dosta agresivniji, uključujući organski i neorganski rast, kao i lakše zapošljavanje vrhunskih talenata na svim tržištima.

Nije u pitanju samo novac, praktično s ulaganjem ovog tipa dobivate i ljude s kojima je sigurno moguće još beskompromisnije i odlučnije raditi?

Ne možete očekivati od investitora da grade kompaniju za vas, ali zaista, pravi investitori prave veliku razliku, a isto tako oni ne tako dobri mogu biti pogubni za biznis. Ono što mi vidimo do sada je zaista opet gore spomenuta validacija vrijednosti i priznanje koje nam omogućava lakše otvarati vrata, bilo kod novih klijenata, bilo za dodatni kapital za daljnji razvoj firme, bilo za privlačenje najboljih talenata u svim sferama poslovanja.

Zaista imamo sreću surađivati s ljudima iz Brighton Park Capital za koje njihova reputacija i prethodni uspjeh sve govore. Neki investitori hoće voditi tvrtku za vas, više su fokusirani na kontrolu, nego na podršku menadžmentu i timovima kompanija u koje investiraju, a to može biti pogubno, posebno u turbulentnim periodima, u vremenima promjena i krize kao što je ovaj period u koji sada ulazimo, kada se zaista morate kretati i prilagođavati što je brže moguće i koristiti svaku priliku koja se ukaže.

Koliko je u ovim novim okolnostima moguće da HTEC Group postane globalni lider u razvoju digitalnih proizvoda? Vi već jeste globalna kompanija, imate razvojne centre u više gradova, ali znamo da je i konkurencija zastrašujuća. Koliko su vam se za suradnju i poslovanje otvorila vrata najvećih globalnih kompanija?

Da biste mogli osigurati ovoliku ili veću investiciju, preduvjet je da ste već pozicionirani kao globalna kompanija, da već imate globalne klijente, da imate jasnu diferencijaciju u odnosu na konkurenciju i onda kapital dođe samo kao podrška koja vas dodatno ubrza na tom putu.

Mi smo prije ove investicije bili skoro za dva puta bolji od drugog najboljeg u industriji za bilo koju metriku koja je važna za ovaj posao, je li to sofisticiranost servisa koje radimo, profil klijenata i naš utjecaj na njihovo poslovanje, "retention" zaposlenih i klijenata, brzina rasta ili financijska stabilnost. Investiciju smo uzeli kako bismo se dodatno ubrzali te kako bismo napravili neke nove, ambiciozne i malo rizičnije korake nego što smo mogli prije ovoga.

HTEC Group je korijenski vezana za vas, za ljude s Balkana, je li to danas bilo kakva prepreka u napredovanju na globalnom tržištu? Vrijede li uopće uvriježene fraze o tome da Balkan sa sobom vuče manjak poštovanja od strane razvijenih zapadnih zemalja i ljudi ''otamo'', ili je u vašem svijetu stanje ipak potpuno suprotno?

Ne mislim da su u pitanju predrasude, nego jednostavno nepoznavanje, a nepoznavanje znači dodatni rizik. Kad smo počinjali prije deset godina, ljudi napolju nisu ništa odavde dobro čuli, a danas je dosta lakše, imate neke lokalne tvrtke koje su napravile globalni uspjeh, imamo razvojne centre najboljih svjetskih kompanija u regiji, imamo i Novaka Đokovića, Luku Dončića, Nikolu Jokića, Luku Modrića, a njihov uspjeh i slava u sportu doprinosi promjeni percepcije o cijelom ekosustavu.

Ta početna odbijanja i na neki način podcjenjivanje s kojim smo se susretali kad smo počinjali, nama je zapravo dalo dodatni poticaj. Kad smo počinjali, imali smo tu veliku želju dokazati se na svakom mjestu, pokazati da smo bolji od naših kolega na zapadu, da smo podjednako pametni i sposobni, ali smo gladni, gladni prilika, gladni dokazivanja, željni dokazati svijetu da nismo mjesto konflikta ili geografija jeftine radne snage, nego mjesto gdje trebaju doći ako žele da im se riješe izuzetno teški inženjerski problemi, hoćemo se nadmetati i raditi s najboljima te pokazati da možemo biti ravnopravan partner.

Može li se, na osnovu vašeg iskustva, reći da ljudi odavde imaju nešto što im je specifično po pitanju kreativnosti, inteligencije, načina na koji prihvaćaju zadatke i nude rješenja?

Imamo taj karakter i tu želju za dokazivanjem. Imamo i onaj inat koji je karakterističan za ovaj naš dio svijeta, koji, ako uspješno kanaliziramo, postane velika prednost. Što se znanja i vještina tiče, u tehnologiji imamo dobre osnove, dobru matematičku podlogu, odlične tehničke fakultete, ali ono što nam nedostaje su prilike i izloženost, nedostaje ta poslovna kreativnost, dizajn proizvoda, mogućnost da se prepozna problem u industriji, a onda osmisli rješenje za taj problem pa tek onda dolazi inženjerstvo kao odgovor kako napraviti to rješenje.
Stoga smo odlučili akvizirati te kompetencije na zapadu, primarno u US i UK, a onda to spojiti sa vrhunskim tehničkim talentom u ovom dijelu svijeta.

Budući da ni u jednom trenutku niste zaboravili naše krajeve, čak što više, još uvijek se snažno oslanjate na Srbiju, a ne zaboravljate niti Bosnu i Hercegovinu, možete li nam reći je li to, barem malo, iz nekog dobročinstva, nostalgije ili naši ljudi zbilja znaju i umiju? Može li se reći kako smo u digitalnoj transformaciji možda pronašli način kako se izvući iz svih problema kroz koje smo prolazili ovdje i još uvijek prolazimo? Općenito uzevši, kako vidite budućnost poslovanja digitalnog tipa na našim prostorima?

Naši ljudi znaju i umiju. A što se digitalnog biznisa tiče, naše tržište je malo da biste napravili i skalirali proizvod do mjere da opravda investiciju uloženu u njega, ali dobro je što u digitalnoj ekonomiji vi možete kreirati proizvode ili usluge kod kuće te ih prodavati svuda po svijetu. Nama tržište nikad nije bila regija, glavna tržišta su nam USA, UK, sjeverna i zapadna Europa.

Koje su objektivne poteškoće rada, širenja i poslovanja u našoj regiji? Otvorili ste urede i u Bosni i Hercegovini, ima li nešto što vas ovdje i dalje koči da se snažnije angažirate i proširite? Hoće li doći vrijeme da se HTEC Group pojavi i u vašem rodnom gradu?

O problemima mogu pričati danima, ali zaista mislim da pravi poduzetnici trebaju naći način i zaobići probleme. Mislim da možete imati rezultate ili izgovore i svako može izabrati što od to dvoje želi imati.
Radimo na tome da proširimo poslovanje u BiH, vjerojatno i u Mostaru uskoro. Neću unaprijed najavljivati, ali mogu reći da se unaprijed radujem.

Vratimo se na HTEC Group. Kada ste shvatili da ste stvorili nešto veliko? Jeste li se osvrtali unazad i u nekoj vrsti nevjerice analizirali kako je sve ovo bilo moguće. Koji su bili ključni momenti koji su na kraju doveli do ovog uspjeha?

Ne mislim da smo još uvijek napravili nešto pretjerano veliko, ovisi s čime se uspoređujete. Mislim da smo tek zapravo počeli i da smo tek posadili sjeme koje sada treba brzo rasti. Nećemo se uspoređivati s lokalnim tvrtkama, a, ako se usporedite s globalnim liderima, vidimo da smo zaista tek počeli i da imamo još mnogo prostora za rast i napredak. Imamo zaista sjajnu priliku napraviti nešto veliko, na nama je da damo sve od sebe i da se okružimo najboljim ljudima kako bismo iskoristili ovu priliku.

Imate više od 1000 zaposlenih i ta brojka se iz dana u dan praktično povećava. Na koji način tražite ljude na našim prostorima i kako vam se mogu pridružiti oni koji ovo čitaju, a misle da su sposobni biti dio tima?

Mislim da u ovom trenutku imamo oko 1800 ljudi. Vjerujem da ćemo imati više od 2500 ljudi do kraja godine. Trebaju nam ambiciozni ljudi na svim pozicijama. Bilo tko može pogledati Careers stranicu i poslati nam e-mail.

Ne zapošljavamo kandidate za konkretne prilike i projekte, umjesto toga uvijek imamo otvorene pozicije za najbolje inženjere, dizajnere, produkt menadžere na svim lokacijama na kojima radimo.

I na kraju, kakve su vaše emocije prema Mostaru? Bili ste praktično dječak kad ste silom prilika u vihoru rata otišli odavde, postoje li ugodna sjećanja na Mostar i Hercegovinu?

Možeš Hercegovca iseliti iz Hercegovine, ali Hercegovinu iz njega nećeš nikada! Jesam možda kao dijete otišao iz Mostara u vihoru onog ludila devedesetih, ali sjećam se i tih slika iz djetinjstva - penjanja po trešnjama, najljepših mostarskih smokvi, nema nigdje behara kao u Mostaru. Inače i moja supruga rođena je Sarajka, a ja sam odrastao u Pančevu pored Beograda, studirao i živio u Beogradu i gdje god danas da živim, opet za Beograd kažem da mi je dom, ali smo i ja i moja porodica dosta vezani za BiH.

Na žalost, nisam imao puno prilika da dolazim u Mostar poslije rata, ali radujem se svakoj mogućnosti da to ispravim u budućnosti. Ako sve bude kako treba, imat ćemo i tim ovdje u Mostaru uskoro, pa će biti prilike da nadoknadim propušteno. I, naravno, da i moja djeca prošetaju Starim mostom.