U Dubrovniku je skupo umrijeti: grobno mjesto košta i po 80 tisuća eura

Već dvadesetak godina nije se u stanju izgraditi groblje na samom jugu Hrvatske. Radi se o projektu multikonfesionalnog groblja Dubac, koje bi trebalo biti izgrađeno na području Župe dubrovačke.

Projekt izgradnje groblja na Dupcu usporile su i neke nepredviđene okolnosti, od covida do nereda u građevinskom sektoru i nezgodnog terena na kojem se radi. Međutim, nijedna okolnost projekt od vitalne važnosti ne smije produljiti na 20 godina, kao što je slučaj s ovim projektom vrijednim više od 28 milijuna eura, piše Index.

Jedan od osnovnih problema u Dubrovniku

Kaže se "projekt od vitalne važnosti" zato što je pitanje pokapanja pokojnika jedan od osnovnih problema u Dubrovniku.

Kad se slobodno grobno mjesto i pojavi, cijene su iznimno visoke. Oglas jedne agencije za nekretnine iz 2019., koji je sad neaktivan, o prodaji grobnog mjesta na groblju Boninovo, čija je cijena bila oko 30 tisuća eura. Koliko su cijene porasle pokazuje oglas od ove godine - grobno mjesto na Boninovu prodaje se za čak 80 tisuća eura.

Stoga ne čudi što je većina grobnih mjesta na Dupcu unaprijed zakupljena (bit će ih ukupno oko 1700, s mogućnošću proširenja na 3500, a trenutna cijena najskupljeg grobnog mjesta je 10.424 eura bez PDV-a), a tim se novcem i financirao dio projekta.

Nakon rata problem nedostatka ukopnih mjesta, pogotovo nekatoličkih vjeroispovijesti, intenzivirao se

Unatoč takvoj situaciji, projekt groblja na Dupcu nikako da se realizira. Prostorni plan uređenja Grada Dubrovnika iz listopada 2005. godine navodi da se lokacija novog groblja planira na području općine Župa dubrovačka. Vido Bogdanović, HSS-ov gradonačelnik Dubrovnika od 1997.-2001., za Index kaže da problem nedostatka ukopnih mjesta u Dubrovniku traje već pedesetak godina.

"U bivšoj Općini Dubrovnik, prije 1990., groblje je planski nošeno na Dupcu, na mjestu nekadašnjeg odlagališta komunalnog otpada koje su Župljani protestima i blokadom magistrale uspjeli ukloniti pa je preseljeno na Grabovicu. Projektnu dokumentaciju za groblje na Dupcu radio je arhitektonski biro iz Trebinja

Nakon rata problem nedostatka ukopnih mjesta, pogotovo nekatoličkih vjeroispovijesti, intenzivirao se. Muslimani i pravoslavci ukopavaju se na groblja u susjednim državama. Razvija se polulegalni biznis s izgradnjom dodatnih grobnica na seoskim grobljima u okolici Dubrovnika, biznis u koji su uključene brojne bratovštine i crkvene zajednice.

Groblja se uglavnom šire bez planskih podloga i grobovima se trguje na crno. Bila je pokrenuta inicijativa za proširenje groblja na Mihajlu od nove gradske elite, koja je tu namjeravala riješiti pitanje ukopnih mjesta za svoje obitelji" kaže Bogdanović.

"Dubrovnik se srami svojih umrlih koje izvozi u susjedstvo"

Bogdanović zaključuje da više od 20 godina traje izgradnja groblja uz brojne probleme s kompliciranim vlasničkim odnosima, sumnjivim kupoprodajama zemljišta, zahtjevnim terenom, teškim pristupom, izloženosti vremenu itd.

"Na koncu svega izgleda da se Dubrovnik srami svojih umrlih koje izvozi u susjedstvo. Grad Dubrovnik investira u groblje na teritoriju susjedne općine koje će po zakonu postati vlasništvo te općine. Da su Grad Dubrovnik i Općina Župa prepustile gradnju groblja nekoj od bratovština i vještom crkvenom redu, groblje bi bilo završeno prije petnaestak godina.

Dobit ćemo basnoslovno skupo groblje, nepraktično, teško pristupno, izloženo vjetrovima, kiši i suncu na golom kamenu, koje će teško biti hortikulturno urediti i održavati. Politikantstvo suprotno mišljenju struke odlučilo je o groblju na potpuno pogrešnoj lokaciji, mnogostruko skupljem od mogućeg na Nuncijati i s kašnjenjem od barem petnaest godina", zaključio je za Index Vido Bogdanović.