Tuzli fali doktora
Ponovno zabrinjavaju podaci o nedostatku liječnika. Čak pedeset posto liječnika primarne zdravstvene zaštite nedostaje u Bosni i Hercegovini. Posljedice bi mogle biti nesagledive, jer su liječnici obiteljske medicine prva ruka spasa svim pacijentima, ali institucije malo čine da ih zadrže u BiH.
Podatak da jedan liječnik brine o više od dvije tisuća pacijenata dovoljno govori o tome koliko je situacija ozbiljna, javlja BHRT.
Samo je 746 liječnika obiteljske medicine u cijeloj Bosni i Hercegovini. Nastavi li se ovakav trend odlaska stručnog osposobljenog medicinskog kadra, zdravstvene ustanove bi mogle biti pred kolapsom. Također, ni mladi nisu zaiteresirani za rad u manjim ambulantama, a nerijetko je teško doći i do specijalizacije.
Dr. Sanel Husarić iz Srebrenika sam se izborio za specijalizaciju koju obavlja u Tuzli.
Doktori odlaze
"Svjedoci smo iz u dan da sve više mladih liječnika napušta našu državu. Ide vani. Ja uopće nisam razmišljao da napuštam državu i idem vani. E sad, nadam se da ima perspektive i da će u buduićnosti biti stabilniji sistem'', navodi.
To što nedostaje liječnika obiteljske medicine trebalo bi sve zabrinuti. Najviše pacijente.
Dr. Amira Srabović, Služba porodične medicine Doma zdravlja Tuzla, navodi: "Mi smo ulazna vrata u zdravstveni sustav i većina problema naših pacijenata rješava se upravo na primarnoj razini. Ne bismo smjeli dozvoliti da pacijenti ostanu bez doktora primarne zdravstvene zaštite posebno bez porodičnog dogtora. Mislim da je to veliki problem i ukoliko se ne počne na vrijeme rješavati na vrijeme pogotovo u sredinama gdje već posotoji, gdje oni koji odlučuju su vjerojatno malo i zakasnili, problem će se samo produbljivati", javlja BHRT.
Da je broj liječnika i više nego nedovoljan najbolje govori činjenica da umjesto 35 pacijenata koliko bi trebali, obiteljski liječnici pregledaju i do 70 pacijenata. A uz to, još dodatni problem. Umjesto da se posvete pacijentu, pred njima je prvo velika administrativna procedura.
Puno administracije
Dr. Senada Selmanović, Udruženje doktora obiteljske medicine TK, ističe:
"Mi se sada suočavamo s tim, da kada vam se u ordinaciji nađe pacijent, vjerujte ja sam najmanje doktor. Ja sam najviše administrativni radnik. Trebam da upišem razlog dolaska pacijenta, trebam da to sve unesem zdravstveni karton, papirnati karton, pa u elektronski zdravstveni karton. U međuvremenu trebam da uradim nekoliko radnji za pacijenta, da dobije elektronsku uputnicu, elektronske recepte i da na neki način pregledam pacijenta".
Težak i iscrpljujući svakodnevni rad, koji je uz to nedovoljno plaćen, svakako jedan od vodećih razloga odlaska liječnika. A sluha nadležnih,kaže nam doktorica Senada Selmanović, nema.
"Mislim da je jako bitna zdravstvena politika koja je kada je u pitanju obiteljska medicina zakazala. Nije bilo dobre razvojne politike u smislu jačanja primarnog sektora. Mi moramo shvatiti da smo mi sposobni svojim obrazovanjem koji stičemo, kao specijalisti obiteljske medicine da odgovorimo na 70 do 80 posto zahtjeva naših građana", dodala je.
Stoga je ključno pitanje što ako ostanemo bez ovih liječnika, kome ćemo pokucati na vrata i hoće li nas uopće više tko imati pregledati. Odgovor leži isključivo u institucijama sustava koje su očito još slijepe nad gorućim problem u društvu.
