Težak život bh. zanatlija: Koga podučiti zanatu?

Proizvodi od prirodnog drveta koje majstori izrađuju ručno su cijenjeni od davnina i prepoznatljiv bh. brend, no ta se tradicija sve manje prenosi s koljena na koljeno. 

Zanatlija Željko Pavlović koji ručno izrađuje prava remek djela od drveta - kuhinjsko posuđe, pladnjeve, stolove, stalke za svijeće, ukrasne police, te razne skulpture po željama, kaže kako i sam taj posao radi u lošim uvjetima pa nema mogućnosti nikoga podučiti tom zanatu.

''Želio bih da imam radionicu, adekvatan prostor, te da na nekoga mogu prenijeti ovaj zanat. Tko me god pita kako radim i s čime, ja objasnim, ali ne mogu nikoga držati na praksi jer i sam radim u dosta skučenom prostoru i neadekvatnim uvjetima'', kazao je u razgovoru za Fenu Pavlović, 54-godišnji zanatlija koji se bavi rukotvorinama od drveta, rodom iz Konjica.

Pavlović s peteročlanom obitelji živi u garsonijeri u naselju Rodoč-Kolonija i razvojačeni je branitelj koji je, kako kaže, aplicirao i za stan i za radionicu na više adresa u Gradu i HNŽ-u, ali

Drvenim rukotvorinama se ovaj samozatajni majstor bavi od svoje osamnaeste godine, uz oca varioca, koji je izrađivao ograde i manji namještaj od kovanog željeza i drveta. Međutim, dogodio se rat pa je Željko otišao u vojsku, ali čim se razvojačio odmah je obnovio rad s drvetom i željezom.

No, 2008. se razbolio, pa je prešao na izradu manjih drvenih predmeta.

''Prvi pladanj za mezu naručila mi je sinova učiteljica. Ona je vidjela jednom prilikom kako radim s drvetom te me potaknula da se s tim aktivno bavim. I evo me sada, radim svo kuhinjsko posuđe, razne rezbarije za restorane i skulpture, te ostalo što se samo zamisliti može'', objašnjava ovaj zanatlija.

Za svoje rukotvorine najviše koristi drvo oraha, jasena, javora, hrasta.

''Orah je najtraženiji jer privlači i bojom i kvalitetom'', navodi Pavlović koji se i za sirovinu mora sam pobrinuti.

Kaže kako mu za izradu jednog pladanja nekad treba koji sat, a ponekad i pola dana.

''Sve ovisi od veličine posude i vrste materijala. Nekad mala posuda zahtjeva više vremena od veće, no vremenskog okvira nema'', ističe. 

''Izrada počinje kupovinom drveta, nekad po želji, a ponekad ja sam ocijenim koje drvo ide za tu vrstu premeta. Najprije nacrtam oblik predmeta i onda počinjem oblikovanje pilom, a zatim glodalom i diskovima. Slijedi šlajfanje, pa potapanje u vodu, sušenje, pa opet potapanje. Nakon toga idem s premazivanjem jednom vrstom ulja i pčelinjim voskom'', pojašnjava Pavlović proces izrade jedne svoje drvene rukotvorine.

Priča kako sa svojim rukotvorinama ide i na sajmove.

''Obilazim sve sajmove po Hercegovini, ali i šire. Tako prehranjujem obitelj. Imam i svoje prijatelje koji od mene naručuju za poklone. Sada je trenutno stanje epidemije pa sajmova nema, a opale su i narudžbe'', zaključuje zanatlija Pavlović, koji se i pored ovakve situacije ne žali, nego veli, samo skromnije živi.