Savjet za Aluminij čovjeka s kaznom od 12 godina zatvora

''Gašenjem Aluminija Mostar na ovaj način napravljena je neoprostiva šteta kako radnicima Aluminija, tako i FBiH kao 44%-om vlasniku Aluminija i skoro 100%-om vlasniku Elektroprivredi HZHB te dioničarima Aluminija'', oglasio se Jerko Ivanković Lijanović.

Kaže ovaj nekadašnji ministar, dopremijer, čelnik Civilne zaštite i dužnosnik Narodne stranke Radom za boljitak kako je vlasničku i upravljačku strukturu Aluminija trebalo prepustiti Elektroprivredi HZHB i Elektroprivredi BiH ''kako bi uspostavili ekonomski održivu proizvodnju struje i aluminija kako je nekad davno i zamišljeno, kada su građeni ovi giganti''.

''Na taj način bi spasili i potraživanja elektroprivreda od 300 miliona KM, zadržali radna mjesta i osigurali dugoročni razvoj ovih firmi i svih kooperanata koji su bili na njih naslonjeni. Ova situacija je samo još jedna potvrda da su nam neophodne promjene i vodstvo koje razumije ekonomiju i zna upravljati resursima države na kvalitetan i domaćinski način'', naveo je Lijanović.

Kaže kako će ''cijenu gašenja ovog giganta platiti radnici Aluminija, dioničari kao i stanovnici FBiH koji koriste električnu energiju jer će istu morati plaćati jako skupo kako bi se namirile dubioze napravljene nesposobnim upravljanjem ovim resursima''.

Inače, Lijanović je u prosincu prošle godine osuđen na 12 godina zatvora u predmetu "Meso".

Lijanović je uhićen 2014. godine u velikoj akciji SIPA-e i Tužiteljstva BiH. U pritvoru je proveo mjesec, nakon čega je pušten da se brani sa slobode.

Presuda je izrečena pred Odjelom II za organizirani kriminal, gospodarski  kriminal i korupciju u predmetu Jerko Ivanković Lijanović i drugi, koji je obuhvatio deset osoba i pet pravnih osoba koji su ukupno osuđeni na 52 godine i osam mjeseci. 

Osim zatvorskih kazni, prema odluci Suda, osuđeni će morati vratiti novac koji su nezakonito stekli.   Jerko Ivanković se nije pojavio na izricanju presude. 

A pored Lijanovića, optužnica je podignuta i protiv Milorada Bahilja, Joze Sliškovića, Željka Mikulića, Draženka Kvesića, Mirjane Šakote, Mirka Galića i Miroslava Čolaka, te firmi Lijanovići, Mi-mo, Farmer, Farmko i Optimum.

Oni se terete da su od 2007. do 2012. djelovali kao povezana grupa, osnivali nove firme na koje su prenosili sirovine, proizvode i opremu, te nastavljali poslovanje, a stečene višemilijunske porezne dugove ostavljali na ranijim poduzećima, čime su stekli nezakonitu imovinsku korist od oko 13,5 milijuna KM.