Pismo čitatelja gospodi koja vodi ovaj grad

Poštovana gospodo koja vodite ovaj grad,

Pišem vam iz jedine namjere, a to je iskrena želja da život u našem gradu bude bolji. Vidio sam vaš poziv za dostavljanje prijedloga mjera i strateških projekata. Oprostite što vam se obraćam na ovaj način, na raspolaganju nemam dane vremena koje je potrebno provesti u popunjavanju obrazaca s prijedlozima.

Ako se naprijed navedene stavke ne mogu riješiti u skorom vremenu i u sklopu postojećih stavki unutar budžeta, uvjeren sam da u vašem projektnom timu postoje ljudi kojima je posao da ove ideje pretvore u projektne prijedloge za buduću strategiju.

Osoba sam koja je rođena u Mostaru i koja voli svoj grad, te smatram da imam obavezu podijeliti svoje mišljenje s jedinim ciljem – Mostar zaslužuje bolje.

Naš grad dugi niz godina nije imao Gradsko vijeće i nije se štošta toga uradilo što je davno trebalo. Sada ima Gradsko vijeće i novog gradonačelnika. Godina dana je skoro prošla. Ne razumijemo zašto se jednostavne stvari poput navedenih već nisu riješile.

Ovo nije kritika, ovo su opravdana razmišljanja ljudi koji znaju da je ovo realno moguće ako ne postoje neke druge nama nepoznate prepreke. Ovo su samo neka od pitanja na koja stanovnici Mostara žele da čuju odgovor.

1.   Dok se čitav grad asfaltira, sjeverni i južni prilaz gradu čekaju bolja vremena. Zašto? Zašto ne možemo imati normalan prilaz gradu, ovaj grad u velikom procentu živi od turizma, zašto turistima ne stvorimo osjećaj da prilaze jednom lijepom čistom gradu s normalnom cestom i okolnim uređenim zelenim površinama. Naravno, osim turista, tu su i građani koji svakodnevno putuju ili rade u industrijskim zonama u okolici i godinama uništavaju svoja vozila.

2.   Zašto nemamo normalne putokaze na sjevernom prilazu Mostaru?

3.   Kada se već nanovo asfaltiraju prometnice (tko zna kada će se opet radovi odvijati u ovoj mjeri), zašto se nitko ne sjeti  podne svjetlosne signalizacije na pješačkim zebrama, pogotovo na opasnim mjestima? To je praksa u svim razvijenim gradovima, zašto ne bi bila kod nas?

4.   Zašto se ne rješava pješački prijelaz preko Bulevara prema Starom gradu? Širina prolaza gdje hiljade ljudi (većinom turista) dnevno prelaze cestu je manja od jednog metra.

5.   Zašto se ruševine ne prekriju ukrasnim platnima? Zar je moguće da se zagrebačka katedrala uslijed potresa može pokriti oštećeni toranj na visini od 100 metara, a da mi desetak manjih zgrada koje su decenijsko ruglo grada ne možemo privremeno uljepšati? Mogu to biti i reklame, a mogu i slike zgrada kako su nekad izgledale. Može biti bilo šta, samo ne sadašnji prizor turiste koji fotografira neku od ruševina i šalje loše slike u svijet. I tako već 2 decenije.

6.   Zašto komunalni radnici ne mogu dobiti više mašina/mini vozila za čišćenje ulica?

7.   Zašto se osjeti kanalizacija na raznim lokacijama gdje su postavljeni novi kolektori i gdje je sve uredno asfaltirano? Hoće li se to riješiti?

8.   Zašto policija rigoroznije ne kažnjava auta koja se parkiraju na zelene površine i nedozvoljena mjesta?

9.   Zašto često vidimo upaljenu gradsku rasvjetu usred bijelog dana? Sa uzaludno potrošenom električnom energijom i novcem se mogu riješiti barem 3 prethodno navedene stavke.

10. Da li će Mostar dobiti sportsku dvoranu i olimpijski bazen? Ako hoće, možemo li znati kada?

11. Da li će Mostar dobiti biciklističke staze?

12. I posljednje pitanje koje puno boli, da li je moguće da se nitko od vijećnika ovih problema/rješenja ne može sjetiti i na ovome uporno insistirati? Zar je moguće da mi, građani grada, kojima to nije posao, razmišljamo više od vijećnika, kojima je samo to posao? Zašto vijećnici ove probleme ne vide? Gdje je nestala sva ona predizborna energija sa idejama za boljitak?

Svi građani Mostara imaju pravo na bolji život. Mostar ima službe, ima ljude koji su plaćeni da rade, ima i stavke u budžetu.  Ako su potrebne dodatne ideje, pozovite nas i rado ćemo volontirati i biti podrška da se ovom gradu vrati sjaj.  Ako nedostaje novca, uzmite kredit.  Za navedene stvari i ljepši život, nitko vam od građana neće sigurno zamjeriti.

Mi, koji smo ovdje ostali da živimo, volimo ovaj grad i želimo bolje ovom gradu. Ne dopustite da optimističnu omladinu koja još uvijek ne razmišlja o odlasku, dočeka isti scenarij poput starijih generacija kojima su dvije decenije života prošle u uzaludnom nadanju da će se u Mostaru stvoriti bolji uvjeti za život.
 
Ovo nisu mjere, ovo nisu prijedlozi za strategiju, ovo bi trebalo da budu prioritetne stavke koje gradske službe trebaju promptno rješavati.

 Građanin Mostara