Pet najvećih mitova o notarskoj službi u BiH

Od samog uvođenja notarske službe u Bosni i Hercegovini postoje izrazito podijeljena mišljenja i (ne)stručne rasprave. Dezavuisanjem javnosti, pa i donosioca odluka, iznošenjem neosnovanih tumačenja pravnih standarda u eter, direktno se ugrožava vladavina prava i narušava postignuti standard pravne sigurnosti u pravnom sistemu Bosne i Hercegovine.

Mit br. 1: Ovakav notarijat postoji samo u Bosni i Hercegovini

Bosna i Hercegovina je 2007. uvela tzv. latinski notarijat, najrasprostranjeniji tip notarske službe na svijetu. Uvođenjem notarijata smatra se jednom od najznačajnijih reformi u oblasti prava u BiH, čime se smanjio rizik od prevara, rasteretila državna administracija, a povećala pravna sigurnost. Notarijat je u Kraljevini Jugoslaviji, tako i u BiH, uveden već u 20. stoljeću.

Mit br. 2: Notari su nepotrebni jer su advokati podjednako stručni

Notari i advokati se fundamentalno razlikuju po dva kriterija: pristrasnost i stručnost. Advokatima je dozvoljena pristrasnost tj. zastupanje interesa samo jedne stranke, a mogu se baviti gotovo svim oblastima prava. Nadležnosti notara u pravnim poslovima se mogu nabrojati na prste jedne ruke: (1) reguliranje porodičnih imovinskih odnosa, (2) raspolaganje imovinom malodobnih i poslovno nesposobnih osoba, (3) ugovori o poklonu, (4) pravni poslovi u prometu nekretninama, te (5) usvajanja i promjena statuta privrednih društava. Strožiji uslovi za imenovanje notara i usko ograničen broj nadležnosti rezultiraju u visoko specijaliziranoj stručnosti. Dakle, radi se o dvije komplementarne pravne profesije koje se u uređenim društvima savršeno nadopunjuju.

Mit br. 3: Notar se može postati samo ako neko umre ili ode u penziju

Broj notara je zakonom ograničen. Po pravilu na svakih 20.000 stanovnika se imenuje po jedan notar. Tako da novi notari zaista moraju čekati da jedan od trenutno aktivnih notara prestane sa obavljanjem posla. Pored smrti i odlaska u penziju, postoje i druge razlozi za prestanak službe ili razrješenje notara, kao ne pohađanje godišnjih edukacija za usavršavanje, obavezno članstvo, nepoštovanje odluka Notarske komore ili ne plaćanje osiguranja za štetu koju bi mogli učiniti trećima i dr..

Mit br. 4: Notari zarađuju milione

Svi notari u BiH primjenjuju istu tarifu. Pri tome visina naknade ovisi o kompleksnosti pravnog posla i vrijednosti predmeta. Notari nisu i ne trebaju biti jeftini ovjerivači potpisa. Oni svojim aktom trebaju preuzeti veliku odgovornost i tako zaraditi poštenu naknadu, notari moraju biti finansijski neovisni i nepotkupljivi. Kao i kod advokata, najveće promete imaju notari sa sjedištem u Sarajevu, jer se najveći broj pravnih poslova obavlja u glavnom gradu. Istovremeno postoje i notari – pogotovu u ekonomski slabijim područijima – koji jedva ispunjavaju sve svoje finansijske obaveze prema saradnicima, notarskoj komori i državi.

Mit br. 5: Notarska služba je neustavna i predstavlja diskriminaciju advokata

Treba znati da su sudovi širom Evrope, pa tako i Ustavni sud RS-a i Apelacioni sud Brčko Distrikta BiH, više puta raspravljali o nužnosti notarski obrađenih isprava. Svi sudovi su do sada došli do zaključka da je pravo zakonodavca da za određene pravne poslove propiše obavezno učešće notara. Ostaje potpuno nejasno zašto je to dozvoljeno u cijelom svijetu, a nije u Federaciji Bosne i Hercegovine. Sada je teret na Parlamentu FBiH da izmjenom Zakona o notarima zadovolji neutemeljene kriterije Ustavnog suda FBiH i istovremeno spasi svrhu postojanja notarske službe, i tako nastavi pozitivni trend povećanja pravne sigurnosti.