Najplaćeniji svjetski lideri: Tko zarađuje najviše?

Prema istraživanju koje je proveo Slot.Day, deset najplaćenijih svjetskih lidera rangirano je usporedbom njihovih plaća s BDP-om po stanovniku njihovih zemalja, kako bi se osigurala standardizirana analiza među različitim ekonomijama.

Na vrhu popisa nalazi se premijer Singapura, Lawrence Wong, koji godišnje zarađuje 1,6 milijuna dolara, što je gotovo 1,5 puta više od BDP-a po stanovniku u Singapuru, koji iznosi 84.700 dolara.

Drugo mjesto zauzima glavni izvršni direktor Hong Konga, John Lee Ka-chiu, s godišnjom plaćom od 695.000 dolara, što je nešto više od 1,1 puta BDP-a po stanovniku Hong Konga, ali manje od polovice zarade Wonga. Treće mjesto pripalo je predsjednici Švicarske, Violi Amherd, s plaćom od 572.000 dolara, što je manje od polovice BDP-a po stanovniku Švicarske, koji iznosi 99.900 dolara.

Na četvrtom je mjestu premijer Australije, Anthony Albanese, koji godišnje zarađuje 413.000 dolara, što odgovara 53% BDP-a po stanovniku te zemlje. Predsjednik SAD-a, Donald Trump, zauzima peto mjesto s plaćom od 400.000 dolara, što čini samo 40% američkog BDP-a po stanovniku (81.600 dolara), što je najniži omjer među prvih deset.

Prema istom istraživanju, predsjednica Europske komisije, Ursula von der Leyen, nalazi se na šestom mjestu s godišnjom plaćom od 364.000 dolara, što je otprilike 50% BDP-a po stanovniku EU-a. Kancelar Austrije, Karl Nehammer, rangiran je kao sedmi s plaćom od 317.000 dolara, što iznosi 47% austrijskog BDP-a po stanovniku.

Premijer Novog Zelanda, Christopher Luxon, nalazi se na osmom mjestu s godišnjom plaćom od 311.000 dolara, što također čini 53% BDP-a po stanovniku, kao i njegov australski kolega. Deveto mjesto zauzima premijer Kanade, Justin Trudeau, s plaćom od 301.400 dolara i omjerom plaće prema BDP-u od 47,06%.

Njemački kancelar, Olaf Scholz, zatvara prvih deset s godišnjom plaćom od 293.700 dolara, održavajući europski prosjek na 46% BDP-a po stanovniku.

Glasnogovornik Slot.Daya izjavio je: "Velike razlike u plaćama svjetskih lidera pokazuju kako pojedine zemlje određuju razinu naknade za izvršne pozicije u odnosu na gospodarsku proizvodnju. Dok neki lideri zarađuju znatno više od nacionalnog prosjeka, drugi djeluju unutar strožih normi javne službe."

Dodao je i da "ujednačenost europskih omjera plaća oko 47% sugerira strukturiran pristup određivanju plaća u javnom sektoru, za razliku od regija gdje plaće političkih lidera daleko nadmašuju nacionalne prosjeke. Te razlike odražavaju šire političke filozofije o tome je li vođenje države visoko vrijedna izvršna uloga ili obveza vođena fiskalnom štedljivošću."