Mostar: Je li betonu baš svugdje mjesto?

Svako sređivanje kvartovskih površina u Mostaru je dobrodošlo. No, sređivanje ''po naški'', onako kako se to činilo desetljećima ranije kad je beton bio vrhunac, izgleda da i nije najbolje rješenje.

Dok se s jedne strane upozorava kako se Mostar prilično zagrijava zbog rasta betonskih površina i izgradnje bez pravila i brige za okoliš i one oko sebe, Grad ne sluša struku niti misli na neku zeleniju budućnost o kojoj svi pričaju i koja je u praksi u europskim gradovima koje Mostar želi sustići po ''normali''.

''Kockice'' se lijepe, asfalt i beton sipaju se svugdje jer se to smatra najjednostavnijim rješenjem, a primjer uređenja kvarta u mostarskom naselju Centar 2 izazvao je polemike građana.

Svi su, prije svega, složni kako je potrebno urediti igralište. No, mnogi smatraju kako postoje puno bolja rješenja od betonske podloge za igrališta i kako bi crtači projekata trebali više misliti na zelenilo.

Ranije smo pisali kako je prema preporukama Svjetske zdravstvene organizacije, za povoljne životne uvjete u urbanim sredinama potrebno 9 do 12 četvornih metara zelene površine po stanovniku. Trenutno je u Mostaru 0,8 četvornih metara zelenih površina po stanovniku''.

Upravo je naselje Centar 2 jedan od najboljih primjera betonizacije posljednjih godina u gradu Mostaru pa zbog nedostatka zelenih površina efektivna, odnosno stvarna, temperatura u ovom naselju u ljetnom razdoblju iznosi više od 50 stupnjeva Celzijusa.

Temperaturna razlika u ljetnim razdobljima između ovih dijelova grada s dijelova u kojima su zastupljene zelene površine, poput Rondoa, je ogromna. Spasojević upozorava da je zbog nedostataka zelenih površina u ljetnim razdobljima temperatura u ovim dijelovima grada, za razliku od drugih, veća za 7 do 9 stupnjeva Celzijusa.

Isti je slučaj i s uređenjem zelenih površina između mostarskih 'Zvjezdara' gdje se čini kako su projektanti željeli olakšati budućim radnicima na zelenilu pa su polijepili beton gdje su god stigli. Valjda da se ima manje zelenih površina za održavati.

Također, ni komentari na novo uređenje u mostarskom glavnom parku ne prestaju. Naime, i tamo se, osim sprava koje nisu zanimljive većoj djeci, komentiraju se i ideje s opasnim ivičnjacima i pijeskom kako najjednostavnijim rješenjem dok se u drugim mjestima, puno manjim od Mostara, misli na površine na kojima se djeca igraju.

Čini se kako se (opet) u Mostaru radi da bi se moglo po starom dobrom običaju rekonstruirati.