Gucci tenisice proizvode se i u Bosni i Hercegovini

U prvih šest mjeseci ove godine naša zemlja ostvarila je izvoz u oblasti industrije tekstila, odjeće, kože i obuće u iznosu blizu 820 milijuna KM, i on je veći za 71 milijun u odnosu na isto razdoblje 2017. godine. Obuća je za to razdoblje izvezena u vrijednosti od 384 milijuna maraka. Ovim brojkama značajno doprinosi i jedna firma iz Tuzle...

Armin Kucalović najmlađi je uposlenik talijanske firme „Proggeti Bosnia“. Ima samo 20 godina i nakon završene rudarske škole, sticajem okolnosti, zaposlio se u obućarstvu. Ovo mu je prvi posao.

"Radim na cvikanju strana. Nije teško kada se uklopiš. Treba vremena da se naučiš. Ali dobro je. Zaradi se i tako", kaže Kucalović.

U ovoj tvornici šije gornji dio obuće za Gucci, dok se đonovi dodaju u Italiji. Za dobar proizvod potrebna je preciznost i radnika i mašina.

"Ovo je mašinska obrada. Prvo krojači skroje po šablonima patiku, onda ide na mašinsku obradu, gdje ja na digitalnoj mašini tanjim rubove, dijelove, jezik, kvatre, sarice, oglavke, ima puno dijelova za jednu tenisicu", otkriva Dragana Zukić, radnica.

Posebnu preciznost zbog ranijeg iskustva imaju zaposlenice koje su ovdje došle iz brojnih firmi iz ove branše, a koje su uništene privatizacijom. Ovje su dobile svoju drugu priliku za posao.

"Zahtjeva preciznost, odgovornost. Ništa više. Samo da gledate svoj posao, da je precizan, uredan, da nije isprljana farba, da ne prelazim ivice", objašnjava Selma Sadiković, uposlenica.

"Preciznost se stiče radom, dugoročnim. Posao je normalni težak kao u svakoj firmi i svakoj proizvodnji. Sve zavisi i od artikla i od radnog mjesta na kojem čovjek radi", dodaje Demsada Jahić, majstorica.

Ovi ljudi, na ovome mjestu, mjesečno proizvedu nekompletnih 6.000 pari obuće, za Gucci i blizu 1.000 pari gotove obuće za talijansku firmu ANG i brend Jenet Jenet sport. Obuće čija vrijednost na policama inozemnih trgovina doseže vrtoglave iznose. Zbog jeftine radne snage, zaposlenima plaće nisu vrtoglave. Ali za njih 185 u dašanjem vremenu sasvim dovoljno da budu zadovoljni jer imaju posao i redovita primanja.

"U granskom ogranku ugovora koji su potpisali Vlada i sindikati, minimalna plaća je 496 KM. Mi imamo barem polovicu radnika koji su iznad te brojke, to je nekih 500 KM, zavisno od prosjeka na federalnoj razini. Trudimo se. Imamo izuzetno dobre kupce. Da se malo uzdignemo da ne bude ona klasična priča, topli obrok, itd", ističe Sulejman Kljunić, Firma „Proggeti Bosnia“ Tuzla.

"To je jedna korektna firma prema nema. Mi smo servis koji pruža usluge tim poduzetnicima. Firma egzistira duži niz godina što znači da je jako uspješna", kaže Emir Hamzić, RPC „Inkubator“ Lipnica.

Proizvodnja obuće izuzetno je skupa, posebno izrada kalupa i modelara te se firmama teško afirmirati na domaćem tržištu. Iako nedovoljno podržane od strane države, te uglavnom bazirane na uvozu sirovina i repromaterijala i „Lohn“ poslovima dorade, odnosno jeftine radne snage, obuća rađena bosanskohercegovačkim rukama, itekako je konkuretna na svjetskom tržištu, javlja N1.

Ovdje se proizvodi dio obuće, a ponekad i kompletan par cipela. Hoće li na tim cipelama pisati „Made in Bosnia“ ovisi striktno o želji kupca.