Godine pred nama: Tko će liječiti ljude u primarnoj zdravstvenoj zaštiti?

Pomoćnica direktora za stručne poslove u Zavod za javno zdravstvo FBiH prof. dr. Aida Ramić smatra da je ovdašnji zdravstveni sustav prilično "zapušteni pacijent" kojim se mora malo više pozabaviti, a terapija mora biti usmjerena u pravcu dugoročnog strateškog planiranja ljudskih resursa pri čemu glavnu riječ treba da vodi struka, a ne politika.  

''Suočavamo se s problemom disbalansa u pogledu spolne i starosne strukture, deficita pojedinih specijalističkih disciplina. Imamo alarmantan trend nezaposlenih zdravstvenih radnika, a mnogi od njih već napuštaju državu i sudbinu traže negdje drugo. Terapija mora biti usmjerena na dugoročno i strateško planiranje ljudskih resursa pri čemu glavnu riječ treba da vodi struka, a ne politika da bi nam svima bilo bolje'', istaknula je prof. dr. Ramić.     

 Ljudski kapital

Podsjeća da su zdravstvene radnike nekada oslovljavali kao "heroje u bijelom, nekada kao ljudski i humani resurs, a zapravo su bili najbliži vrijednosti ljudskog kapitala".

''Čekamo vrijeme da nas počnu vrjednovati kao ljudski kapital, osnovnu pokretačku snagu naših ustanova koja vodi ka ciljevima izvrsnosti. I u tom čekanju intelektualni kapital je postao naš najbolji izvozni brend. I sretna sam i tužna kad vidim da naši zdravstveni i profesionalci drugog profila ostvaruju značajne rezultate širom svijeta. To znači da je naš sustav obrazovanja dobar, ali i da se trebamo više truditi da sve te ljude zadržimo'', naglasila je.

U analizi podataka dostupnih redovnom statističkom evidencijom koji se odnose na javni sektor, prof. dr. Ramić ističe da među zaposlenim u zdravstvenom sektoru u Federaciji BiH 72 posto čine zdravstveni radnici među kojima dominiraju zdravstveni tehničari različitih nivoa obrazovanja, a doktora medicine je oko 12 posto. Ramić ističe i to da u zdravstvenom sektoru među svim profilima zapravo dominiraju žene, ali da nisu u toj mjeri prisutne na odgovornim i rukovodnim radnim mjestima.

Osvrnula se prof. dr. Ramić i na starosnu strukturu zaposlenika u zdravstvu te za primjer navela primarnu zdravstvenu zaštitu, kao nivo na kojem bi se trebalo riješiti oko 80 posto potreba pacijenata da bi se izbjegli nepotrebni odlasci na više nivoe zdravstva, dijagnostika i skupa terapija.

''Međutim, podaci pokazuju da je 2016. godine svega dva posto doktora specijalista obiteljske medicine mlađe od 34 godine, skoro polovica (45%) su u grupi 45-54 godine, a trećina (34%) u grupi 55 i više godina. Pitam se kako ćemo, kad govorimo o osnovnom obliku zdravstvene zaštite na kojem počiva čitav sustav, iznijeti sve godine što nam slijede. Tko će liječiti ljude u primarnoj zdravstvenoj zaštiti'', naglasila je. 

Kaže da je i opterećenost doktora obiteljske medicine značajna i različita ovisno od županija, a razlike se bilježe i u broju posjeta primarnoj zdravstvenoj zaštiti.    

''Prosjek u FBiH je 1.400 pacijenata na jednog doktora obiteljske medicine, ali su bitne razlike ovisno od županija (USŽ, Posavska i HBŽ) gdje je skoro tri tisuće ljudi na jednog doktora obiteljske medicine)'', kazala je.

Dodala je da se smanjuje i udio preventivnih pregleda u odnosu na prve posjete. To, kaže, znači da ljekari ipak nemaju toliko vremena za prevenciju. Pokazatelj je to da se povećava i upućivanje na specijalistički nivo za rješavanje zdravstvenih problema “a to nam nije bio cilj reforme, započete prije 20 godina“.

Alarmantan je, kaže, i podatak o broju specijalista u kirurškim disciplinama, te napominje da se podaci odnose na javni sektor i prikupljeni su redovnom statističkom evidencijom.

''Smanjen je broj (od 2013.) specijalista ginekologije i akušerstva, te specijalista opće kirurgije. Jedino se bilježi mali porast u oblasti dječije kirurgije i abdominalne kirurgije. Starosna struktura kolega specijalista kirurgije dominantno je 55 i više godina. Polovica od ukupnog broja liječnika specijalista pedijatrije i opće kirurgije, ginekološke onkologije i grudne kirurgije starija je od 55 godina'', kaže ona.

 Pad broj specijalista

Ističe da se bilježi i pad broja specijalista javno zdravstvenih disciplina za koje kaže da bi trebalo da budu ''i srce i mozak zdravstvenog sustava koji ne vrše samo nadzor zdravlja stanovništva nego i da budu korektiv promjena unutar sistema zdravstvene zaštite''.

''Nažalost ti koji treba, često nas ne čuju ili nemaju dovoljno sluha da reagiraju na alarmantne podatke. Razloga može biti mnogo, a jedan od njih je moratorij na zapošljavanje u zavodima za javno zdravstvo'', naglasila je.

Dodaje da u FBiH trenutno ima 49 specijalista epidemiologije, 16 specijalista socijalne medicine i organizacije sa ekonimikom zdravstva, 13 specijalista higijene i zdravstvene ekologije, 44 specijalista mikrobiologije. Među njima nema mlađih od 34 godine, osim simbolično malog procenta u epidemiologiji (2%) i mikrobiologiji (4,5%). Više od polovice od ukupnog broja doktora specijalista javno zdravstvenih disciplina stariji su od 55 godina. 

Osvrnula se Ramić i na postotak nezaposlenosti i naglasila da je na evidenciji za zapošljavanje u Kantonu Sarajeva (na kraju prošle kalendarske godine) bilo 3.233 nezaposlena zdravstvena radnika svih nivoa obrazovanja.

''U ovoj godini poduzete su određene aktivnosti na zapošljavanju mladih doktora na Kantonu Sarajevo, ali to još nije dovoljno. Problem pred kojim ne možemo i ne smijemo zatvarati oči je odlazak zdravstvenih radnika. Samo po podacima Agencije za rad i zapošljavanje BiH, od 2013. do 2015. godine više od 1.600 kolega otišlo je u Njemačku da rade kao njegovatelji. Pretpostavke su da je od toga oko 250 - 300 doktora. Imamo i mlade kolega koji se ne stignu niti evidentirati u komorama, a već odu u inozemstvo'', kazala je. 

Trenutno stanje u zdravstvenom sektoru nazvala je ''kroničnom bolešću koja traži terapiju u kojoj svaki lijek ima točno propisanu dozu, indikaciju, kontraindikaciju i da se upotrebljava na pravilan način'', te apelirala da se krene sa ''ozdravljenjem sustava u kojem jedemo kruh''.

''Moramo ispratiti zdravstvenog radnika kontrolirano, od njegovog ulaska do izlaska iz sustava. Ulazak zdravstvenog radnika u sustav znači ulazak vrijednosti i kapitala, a izlazak znači gubitak za sve nas. Potrebe stanovništva i demografske promjene diktiraju procjenu potreba za zdravstvenom zaštitom, moramo imati i registar zdravstvenih radnika kako u privatnom i javnom sektoru, tako i onih koji su u procesu migracije'', naglasila je prof. dr. Ramić.     

Podsjeća i na preporuku Svjetske zdravstvene organizacije za sustavni pristup razvoju ljudskih resursa, kao i da upisna politika bude prilagođena tržištu rada.