Braća Buzaljko sačuvala stolačko stuparstvo

Stuparska radnja braće Buzaljko posljednja je na rijeci Bregavi u Stocu, ali radi u punom kapacitetu, kao nekada, razlika je samo u materijalu deka koje peru.

Prirodna veš mašina 

Nekada su to bile isključivo vunene, sada gotovo isključivo pamučne. Deke peru najčešće, a u badanj stupe idu ćilimi, staze i jorgani.

Sve ostalo je isto kao prije stotinu i više godina kada je radnja otvorena, kada je rukavac Bregave usmjeren kroz stupu stolačke obitelji Buzaljko.

Tada je napravljen žlijeb koji je usmjerio vodu da dobije na brzini i snazi. Ispod žlijeba je napravljen badanj koji služi kao bačva u koju idu stvari za pranje. Badanj je ograđen rešetkama da čuva deke ili jorgane, a da voda može protjecati.

Braća Buzaljko stupu nazivaju prirodnom veš mašinom i kažu da ništa ne pere bolje od ovog jednostavnog sustava a kojem ne trebaju deterdženti niti omekšivači, samo kristalno čista voda rijeke Bregave čiji je izvor par minuta iznad stupe.

Dvadesetdevetogodišnji Haris i sedam godina stariji brat Emin stupu od svog oca Ibrahima preuzeli su prije 20-ak godina. Prvo Emin, a poslije mu se pridružio i brat.

"Mi smo je preuzeli od svog oca, on od svog i tako unazad do 1900. godine kada je napravljena. Možda je i ranije, ali mi imamo informacije od te godine", rekao je Haris Feni.

Simbolična cijena 

Haris je znao da će biti stupar kada odraste, ali kada je vidio koliko ljudi cijene starijeg brata što je nastavio tradiciju, nije mogao čekati i već kao dječak počeo se baviti zanatom.

"Osim ljubavi prema tradiciji, zanatu i svojoj stuparskoj obitelji, reakcija ljudi me motivirala da što prije uđem u esnaf", prisjetio se Haris dodajući da zanimanje ljudi za dolazak u stupu ne prestaje, pogotovo jer se kroz njihovo dvorište prolazi na jedno od najljepših stolačkih kupališta, ispod vodopada Pjene.

Do kupališta se prolazi kroz štrikove deka i jorgana, pored badnja, pored braće koja imaju pune ruke posla od svibnja do rujna. I pored smokve koju ne beru nego je čuvaju za posjetitelje koji prolaze kroz dvorište.

"Volimo da naš narod i turisti vide stupu, da uživaju na Bregavi, zato smo napravili put kroz naše dvorište i stepenice i ostavili smokvu da se zaslade", ističe Haris, dodajući da je cijena pranja u stupi simbolična, dvije marke, samo da se sačuva starina.

Kažu da je to njima 15 minuta posla, a da im ništa ne treba osim drvene kuke i jakih ruku jer natopljena deka zna biti teška, a ćilim pogotovo.

Više posla je oko valjanja, a to je proces koji traje satima. Valjanje mekša vunenu deku koja je tek ispletena. Vuna iz takve deke bode, a okretanje u badnju je omekša.

Valjanje nije toliko često jer nema vunenih proizvoda kao nekad, kad se po deke išlo do Bjelašnice i Nevesinja. No, za razliku od drugih zanata, stuparski je u jakim rukama.

Stupa braće Buzaljko nalazi se nedaleko od stolačke čaršije, uz Bregavu prema Bileći u mjestu Pjene ili Stupe. Mjesto ima dva imena, jer su mještani ponosni i na stuparsku tradiciju i na vodopad.