Bivši direktor Aluminija imenovan u Nadzorni odbor Razvojne banke FBiH

Vlada Federacije BiH je na svojoj 254. sjednici, održanoj u četvrtak, 4. veljače, u Mostaru, potvrdila i neka kadrovska rješenja iz svoje nadležnosti.

Između ostaloga, Vlada Federacije BiH dala je prethodnu suglasnost na imenovanje Igora Živka za predsjednika, a Mehmedalije Hadžovića, Adise Omerbegović Arapović, Marija Gadžića, Sejfudina Krnjića, Zorana Zeljke i Saliha Dedića za članove ovog nadzornog odbora Razvojne banke FBiH, na period od pet godina.

Upada u oči da je u novom nadzornom odboru banke i bivši direktor Aluminija, Mario Gadžić, za čijeg je mandata nastao veliki dio ukupnoga duga nekadašnjeg hercegovačkog diva.

Gadžić je smijenjen s direktorskog mjesta koncem lipnja 2018., a u obrazloženju tadašnjeg Nadzornog odbora Aluminija navedeno je kako su već dulje vrijeme nezadovoljni njegovim radom.

Između ostaloga, bilo je neoprostivo što nije produžio relativno povoljan ugovor s Elektroprivredom BiH o opskrbi električnom energijom 2017. godine, nakon čega je Aluminij upao u ralje nepovoljnih tržišnih odnosa, jer mu više na ruku nije išla cijena električne energije drugih ponuđača, a pogoršali su se i uvjeti na burzi metala i osnovne sirovine za njegovu proizvodnju (glinice).

Nakon Gadžićeve smjene jedno se vrijeme kroz medije provlačila trakavica međusobnih optužbi, u kojima se našao i sindikat poduzeća, ali se vremenom sve smirilo te je bivši direktor Aluminija vremenom i padao u medijski zaborav.

Sve do pred kraj prošle godine gotovo da se nije spominjalo bivše uprave Aluminija, a onda je objavljeno da je financijska policija podnijela Tužiteljstvu HNŽ-a šest izvještaja o poslovanju Aluminija.

Jasno je da prijave protiv bivših rukovoditelja same po sebi ne znače ujedno i dokaz bilo čije krivnje, jer svi su pred zakonom nevini dok se ne dokaže suprotno. Međutim, je li imenovanje Gadžića u Nadzorni odbor Razvojne banke FBiH dobar potez vladajućih, pitanje je koje treba postaviti. Naime, Razvojna banka je (ili bi) po svojoj definiciji (trebala biti) vrlo važna institucija jedne države.

Podsjetimo, nakon Gadžića je aluminijski kombinat preuzeo Dražen Pandža, ali je i on nastavio gomilati gubitke, ne pronalazeći načina da zaustavi slobodan pad velikog gubitaša. Na koncu je i on otišao kao posljednji u nizu onih koji se nisu uspjeli nositi sa zahtjevnim vođenjem jedne takve kompanije. Primjerice, Aluminij je za samo za pola godine 2019. napravio 65 milijuna gubitka. Proizvodnja je ugašena 10. srpnja 2019.

Pandža je u međuvremenu zaposlenje našao u Luci Ploče, gdje je direktor investicija i razvoja.

I dok se većina iz menadžmenta nekadašnje gospodarske perjanice 'nekako' snašla, najveći broj bivših uposlenika i dalje živi od nade.

Izraelska grupacija Abraham je prošle godine zaposlila jedan broj nekadašnjih radnika, ali s obzirom da se jedino, realno gledano, može računati na pogon Ljevaonice, nekadašnji broj zaposlenih teško da će se dostići u dogledno vrijeme.

Aluminij kakvog poznajemo bio je zasnovan na Elektrolizi, a od njezina pokretanja, budimo pošteni, nema ništa. Uz uvjet da Izraelci dugoročnije ostanu, što još uvijek nije sigurno, bez obzira na objave nekih važnih ugovora sa strateškim partnerima, slika aluminijske industrije u Mostaru za duže će vrijeme ostati skromniji format u raskošnome okviru.

A što se ljudskih sudbina tiče, pjesnik bi rekao - 'dobri odlaze u raj, loši će u pak'o'. Ponekad i obratno...