BiH leži na nafti: Ako odigramo pametno mogli bi postati kolijekva crnog zlata

Američka naftna kompanija Amoco je 1989. godine dobila ekskluzivna prava da istražuje naftu u Bosni i Hercegovini, zajedno s britanskom konzultantskom kućom Exploration Consultants Limited (ECL).

Te dvije firme u svom istraživanju otkrile su naftu na sjeveru i jugu BiH. Rat u BiH je ubrzo počeo i spriječio ulaganja u naftna polja i bušenje. Zbog toga, već 25 godina nema daljih aktivnosti u vezi s istraživanjem nafte.

Nafta se prostire između dva bh. entiteta i njeno nalazište, koje najviše obećava, nalazi se u Orašju s oko 180 milijuna barela. Ukupna vrijednost nafte prema sadašnjim cijenama iznosi 14 milijardi američkih dolara (22,8 milijardi KM) i kontinuirano raste, piše novinarka Nadina Ronc u svojoj analizi.

ECL-ov projekt trajao je pune dvije godine i u to vrijeme uzet je kredit od 2,5 milijuna dolara od Svjetske banke. Kompanija Amoco je financirala cijeli projekt svojim novcem, jer su uspjeli osigurati ekskluzivni ugovor s bosanskom firmom Energoinvest.

Kako u posljednje vrijeme uragani i drugo nevrijeme pogađa SAD i obližnje otoke u Karibima, trgovci naftom očekuju turbulentne dane. Sve više raste briga da će porasti zahtjevi za gorivom i energijom, javlja Radio Sarajevo.

“Ako BiH odigra na pravu kartu, mogla bi postati europska kolijevka crnog zlata. S ovim otkrićem Bosna, koja uživa u jeftinijim cijenama goriva nego druge zemlje, mogla bi gorivo izvoziti svojim susjedima”, zaključuje Ronc u svojoj analizi.

Posljednja procjena australske kompanije Key Petroleum je da Federacija BiH ima oko 600 milijuna tona nafte. Zaključno sa 4. rujnom 2017. godine cijene goriva u BiH bile su 1,70 KM, dok je gorivo u Kuvajtu, bogatim naftom, 0,35 KM po litri.

Trenutno, BiH ne izvozi naftu, ali je u 2013. godini uvoz procijenjen na 20.690 barela dnevno. Rast bruto domaćeg proizvoda u BiH u 2016. godini premašio je tri posto godišnje.

Otkako su počeli testovi i istraživanja, oko 70 bušotina pokazalo je pozitivne rezultate.

Većina polja bogatih naftom mogu se pronaći u sjevernoj Bosni na dubini od oko 600 metara.

Kada su Amerikanci istraživali naftu na Dinaridima, također su pronašli prisustvo prirodnog plina i nafte. Bušotina dubine jedan kilometar koštala bi oko milijun KM, dok bi na Dinaridima to iznosilo oko deset milijuna KM.

Amoco, koji je bio vezan ugovorom za Energoinvest, je u tri godine kompletirao prvu fazu svog istraživanja. Tadašnje Izvršno vijeće (Vlada BiH) je 1973 godine u Socijalističkoj republici Bosni i Hercegovini dodijelilo Energoinvestu koncesiju na istraživanje nafte kroz čitavu Bosnu.

Tijekom prethodnih deset godina 1963-1973, hrvatska INA bila je glavni koncesionar i provela nekoliko velikih istraživanja posebno u sjevernoj Bosni.

Potraga za naftom u Bosni, počela je u doba Austro-Ugarske, kada je prvo nalazište nafte otkriveno na Majevici kod Tuzle i u Brčkom 1898. godine. Francuski naftni gigant Total je 2016. godine izrazio interes za eksploatacijom nafte i gasa u Bosni i spreman je ponuditi našoj zemlji milijardu dolara (1,6 milijardi KM) za ugovor.

Ipak, Total nije prva kompanija koja je izrazila interes za ulaganjem u poslijeratnoj Bosni. On je tek treća kompanija. Prvi je bio Shell koji je ušao u pregovore pa potom u rujnu 2016. godine izašao iz njih, kada je BiH promijenila zakone o istraživanju nafte.

U prosincu 2015. Godine, Key Petroleum također je izrazio interes za ulaganjem. Vijeće ministara BiH planiralo je objaviti javni poziv za ulaganja u područja nafte i plina u Federaciji BiH do kraja studenog 2016. godine, ali je odustalo od toga.

Tijekom svibnja 2017. godine bilo je planirano osnivanje tijela koje bi sačinjavali konzultanti, a čiji bi cilj bio dodjela ugovora ponuđaču koji najviše novca ponudi za istraživanje plina i nafte u Federaciji BiH.

“Međutim, bosanska energija ide naprijed kroz Jadransko-jonski plinovod (IAP) - 516 kilometara dug plinovod, koji počinje u Fieru u Albaniji, preko Crne Gore i Bosne do Splita u Hrvatskoj. Azerbajdžanska korporacija SOCAR gradi ovaj projekt koji je sponzoriran od Europske unije”, podsjeća autor.

U svibnju 2017. godine, Albanija, Bosna, Bugarska, Hrvatska, Kosovo i Makedonija potpisale su zajednički ugovor o razvoju plinovoda kojim bi se zaustavila njihova ovisnost o Rusiji i njenom plinu. Projekt je podržao i USAID.

Jadransko-jonski plinovod bio bi od dvostrukog značaja. On bi se povezao s Trans-jadranskim plinovodom koji ide od Grčke preko Albanije do Jadranskog mora u Italiji i dalje u Europsku uniju. Planirano je da Jadransko-jonski plinovod bude kapaciteta pet milijardi kubnih metara prirodnog gasa.

U siječnju 2009. godine, Bosna i njeni susjedi, koji se uveliko oslanjaju na ruski plin, umalo su se smrzli od zime, jer su nesuglasice Rusije i Ukrajine oko duga, dovele do obustave isporuke plina. U to vrijeme oko 70 posto ruskog plina teklo je kroz ukrajinske plinovode prema Europskoj uniji, uključujući i Bosnu.

Ovaj monopol koji Rusija ima sa plinom, ona ga koristi radi ostvarivanja političke kontrole nad Balkanom. Europska unija i USAID nastoje Jadransko-jonskim plinovodom dobiti energetski rat protiv Rusije.

BiH je također sposobna proizvesti 40 posto energije iz obnovljivih izvora. Država proizvodi 40 posto energije iz hidropotencijala i 60 posto iz termoelektrana.

U 2016. godini proizvodnja električne energije iz termoelektrana povećala se za deset posto što je dovelo do značajnog povećanja emisije stakleničkih gasova.

Kako bi smanjila emisiju stakleničkih plinova, bosanska podružnica kompanije Nordic Power Partners (NPP) izgradit će 48 megavata snažnu vjetroelektranu u Mostaru, čija je cijena 74 milijuna dolara (120 milijuna KM). Vjetroelektrana bi trebala početi s radom za tri godine.

NPP također planira izgradnju još jedne 48 megavata snažne vjeroelektrane u Podveležju, kao i 500 megavata vjetroelektrana u sljedećeim  godinama.

''BiH je sada na najpovoljnijoj poziciji jer može izvoziti energiju zbog svojih hidropotencijala. Ako bi potpisala ugovor s Totalom ili nekom drugom naftnom kompanijom, također bi počela izvoziti naftu, mogla bi otplatiti sve svoje dugove, obnoviti zemlju i osigurati neophodne poslove za stanovništvo, koje je obrazovano, ali istovremeno frustrirano zbog nezaposlenosti”, zaključuje Ronc.