Aluminij neće snižavati radničke plaće

Stečaj nije rješenje za mostarski Aluminij, on bi morao ići u privatizaciju, smatra direktor Aluminija d.d. Mostar Dražen Pandža u današnjem intervjuu za Večernji list. Stečaj nije rješenje za mostarski Aluminij, on bi morao ići u privatizaciju, smatra direktor Aluminija d.d. Mostar Dražen Pandža u današnjem intervjuu za Večernji list.

Inače, Aluminij s odgodom plaća račune za električnu energiju, što je ovoj kompaniji s velikim dugovanjima dalo prostora za normalnije funkcioniranje.

'' Situacija je relaksiranija'', smatra Pandža, što je prije svega kako kaže rezultat sporazuma s Elektroprivredom HZHB o nabavi električne energije s odgodom plaćanja.

Cijena struje visoka

''To znači da je Aluminiju ponuđena mogućnost za konsolidiranje u razdoblju dok ne plaća račune za električnu energiju te da pokušavamo naći rješenje za dugoročno preživljavanje. Upravo na tome temelju i Uprava, koja je imenovana, pokušava raditi i trudimo se ovo vrijeme iskoristiti maksimalno kako bismo Društvo dugoročno pripremili za razdoblje opstanka i normalnog funkcioniranja'', rekao je Pandža, dodajući da im trenutno stanje na tržištu ne ide u prilog.

'' Da, mi imamo odgodu plaćanja, ali ta cijena struje iznimno je visoka. Da nema odgode plaćanja, bilo bi apsolutno ekonomski neopravdano raditi. Identično se to može reći i za razdoblje koje nam se približava. Ta je cijena dosta visoka. Bez intervencije Vlade, odnosno vlasnika, moram reći kako dugoročno ovaj vid biznisa nema smisla. Pokušavam govoriti realno i ne nalaziti uporište tamo gdje ga možemo naći. Rekli smo i stalno ponavljamo, ne samo ja nego i sve uprave prije mene - moramo riješiti pitanje električne energije i to je nešto što određuje sudbinu Aluminija. Ako imamo normalne cijene električne energije, Aluminij može biti profitabilan, odnosno cijela aluminijska industrija. Bez toga mi smo sigurni da bilo koja aluminijska industrija na svijetu ne može biti profitabilna. Najbolje to svjedoče primjeri uspješnih aluminijskih tvrtki. Zašto Rusal ii Dubal mogu normalno raditi, zašto mogu raditi normalno kompanije u Francuskoj i Njemačkoj koje se bave ovim poslom? Odgovor je jednostavan, zato što imaju cijene električne energije koje nisu vezane uz tržište. Sve kompanije koje imaju cijene vezane uz tržište ili su propale ili se nalaze u situaciji u kojoj smo mi sada. U našoj blizini je svježi primjer podgoričkog KAP-a koji je bio u ogromnim problemima dok je plaćao tržišnu ci¬jenu energije. Onog trenutka kada je Vlada Crne Gore odlučila intervenirati kako bi im pomogla, ta kompanija radi puno normalnije. Aluminij iz Mostara uvijek će biti u problemima u kojima je sada dok bude dobivao cijenu električne energije po tržišnim osnovama'', rekao je Pandža.

Prihvatljivo - 40€ MWh

Smatra da bi za njih prihvatljia cijena bila od oko 40 eura po megawatsatu, prenosi aluminij.ba.

''Ali važnu ulogu u definiranju cijene električne energije nose i naknade. Uz ovakvu "tržišnu" cijenu električne energije, ni jedna kompanija nema ni dodatne namete kakve ima Aluminij Mostar. Na cijenu električne energije, mi plaćamo još 7 eura po mWh. U takvim uvjetima normalno poslovanje je nemoguće. Imate dva parametra koja država može odrediti, a mi smo jedinim dijelom u državnom vlasništvu. Oba ta parametra nama ne idu u prilog'', pojasnio je Pandža između ostalog.

Izlaz iz cijele situacije vidi u planu i programu koji su napravili. Taj plan i program, kaže, temelji se na nekoliko osnovnih načela.

''Prvo načelo su interne štednje, drugo načelo je pomoć države tamo gdje je to njezina nadležnost i ono što je najhitnije i što smo nebrojeno puta rekli, to je pronalazak strateškog partnera, investitora koji će u budućnosti ući u vlasničku strukturu kompanije. Aluminij mora ići u privatizaciju'', podvukao je Pandža.

Komentirajući komunikaciju i kontakte sa zainteresiranim stranama, rekao je da su vlasnici ti koji moraju sudjelovati u procesu pregovora.

Rješenje - privatizacija

''Mi tu ne predstavljamo vlasničku, nego upravljačku strukturu. Mjerodavni za odgovor na takvo pitanje su vlasnici, a ponajprije Vlada Federacije BiH koja ima pojedinačno najveći udjel, ali i najveću odgovornost. Mi imamo informacije da postoji određeni broj kompanija koje su zainteresirane ući u proces privatizacije. Nama je isto poznato kako postoji određen krug potencijalnih partnera koji bi bili zainteresirani. Ćuli smo i od predstavnika Vlade da su se njima javljali određeni predstavnici koji se zanimaju za ulazak u proces privatizacije'', kaže Pandža koji smatra da je Aluminij društvo koje je moglo već biti u stečaju po nekim parametrima. Po stavu Uprave, stečaj ne bi predstavljao rješenje.

Pročitajte još

Novalić: Stečaj Aluminija je jedini lijek

'' Primjerice, ako kompanija uđe u stečaj, pojavit će se ozbiljne stvari, odnosno problemi koje ni stečaj ne može riješiti. Naime, postavlja se pitanje po kojoj cijeni nabaviti električnu energiju ili glinicu. To su osnovne strateške sirovine koje određuju hoćeš li završiti pozitivno ili negativno. Neovisno o tome jeste li u stečaju ili niste. To su sada, nažalost, tržišni parametri i društvo se neće spasiti stečajem ako će dalje nabavljati struju pa 70 eura. Stečaj nije rješenje ako se neće riješiti cijena električne energije. A ako se, pak, riješi cijena električne energije, onda vam ne treba stečaj. I vjerojatno najvažnije pitanje je tko će potpisati bilo kakav ugovor s kompanijom u stečaju'', kazao je Pandža.

Stečaj - kraj za Aluminij

No da se ipak dogodi scenarij stečaja, Pandža smatra da bi to bio kraj za Aluminij.

'' Stvarno je pitanje bi li ijedan kupac htio raditi s Aluminijem d. d. Mostar u stečaju i bi li naši partneri iz Europe, koji od nas više od 20 godina kupuju proizvode, pristali potpisati ugovor s društvom koje se nalazi u stečaju. Iskreno, ne mislim da bi bilo tko napravio plan za godinu dana ili dvije i sklopio neki ugovor s društvom koje se nalazi u stečaju. S druge strane, tko bi vam prodavao bilo kakve sirovine ako ste u stečaju? Posve sigurno, morali bismo sve plaćati avansno, a mi nemamo novca za to. Možda je stečaj prikladno, prirodno rješenje za neke druge industrije, ali za industriju kao što je Aluminij, koja zahtijeva puno povjerenje kupaca i dobavljača, to nije nikakvo rješenje. Takav signal za njih bila bi ručna kočnica s izvjesnim povlačenjem iz poslova s nama. A Aluminij ne može samo zaustaviti proizvodnju. Jednom kada se ugasi ova proizvodnja, a vidjeli smo to 1997. godine, potrebno je jako puno napora, rada i truda da se ponovno podigne. Nisam siguran da je moguće danas ponoviti ono što je bilo izvedivo u tome razdoblju. Ponavljam, zato stečaj, po našem stavu, ne bi doveo do rješenja bilo kakvog problema'', rekao je Pandža.

Komentirajući sporazum između Aluminija i Vlade potpisan 2013. godine, Pandža je rekao da je on čini se bio samo mrtvo slovo na papiru.

''Apsolutno nije normalno da imate situaciju gdje je jedna strana ostvarila gotovo sve u sporazumu, kao što je pitanje vlasničkog udjela, a druga strana, konkretno Aluminij, nije riješila ništa. Bila je obveza Vlade subvencionirati proizvodnju preko cijena el. energije, a to nije urađeno. Aluminij je trebao dati odštetu bivšim radnicima, ali to nije mogao upravo stoga jer nije imao financijskih uvjeta zbog poznate priče o subvencioniranju cijene električne energije. Sada imamo više tužbi radnika i potencijalno 10 milijuna KM odštete, a s druge strane Vlada FBiH je dobila povećan udjel u vlasničkoj strukturi na ime onoga što je trebala ispuniti. Vlada je postala suvlasnica s 44 posto udjela u kapitalu, Aluminij nije dobio ništa. Ovdje se stvari mogu pokušati riješiti i tako da se Aluminij proglasi poduzećem od strateškog značaja na koji će se naslanjati razvoj aluminijske industrije kako bismo i ovu sirovinu prestali izvoziti iz BiH. U tome slučaju bile bi niže i cijene mrežarina i svih drugih nameta. Mi sada imamo situaciju da država potiče izvoz struje, što je apsurdno. Svaka kompanija koja izvozi struju ne plaća mrežarinu, ali je potrošači ovdje pla¬ćaju. Događa se sljedeći apsurd - da proizvođači u BiH izvoze električnu energiju bez nameta, a onda se ta ista energija preko trgovaca uvozi u BiH i na nju mi plaćamo sve te namete'', poručio je Pandža.

Plaće se neće smanjivati

Da Aluminij sada prestane isplaćivati plaće, kompanija opet ne bi pozitivno poslovala, dodao je.

'' Pod sadašnjim uvjetima ne, pa čak da nitko u Aluminiju ne dobiva plaće, ne bi pozitivno poslovali. Trošak plaća u ukupnim troškovima je oko 5,17 posto. Bilo kakvo smanjenje plaća ne bi dovelo do spasa Aluminija, ne bi nam čak ni pomoglo. Dapače. Također želim ovom prigodom istaknuti da su plaće Uprave Aluminija bitno smanjene, na što smo svjesno pristali, jer smatramo kako nije u redu imati iznadprosječne plaće u ovakvom društvu i stanju u kojemu se nalazi tvornica. Uprava je svjesna da su interne uštede nužne i da mora doći do umanjenja ukupnoga iznosa plaća. To ćemo učiniti detaljnom revizijom svih rukovodećih mjesta i plaća na tim mjestima. No, posve sigurno, ne želimo ići u smjeru umanjivanja radničkih plaća, pogotovo plaća smjenskih radnika koji ih zarade zaista teško i pošteno. I u ovome vremenu kada nam iz države odlazi veliki broj ljudi, među kojima je i veliki broj visoko obrazovanih i sposobnih, ova kompanija također ima veliko značenje. U tome smislu ne bi ih bilo uputno poticati na odlazak, a snižavanje plaća visokokvalificiranim radnicima i vrhunskim inženjerima, itekako traženim na stranim tržištima, značilo bi upravo to! Uostalom, s obzirom na navedeni postotak udjela naših plaća u ukupnim troškovima Društva, što bi nam ikakvo smanjenje plaća značilo kada nam Vlada povećava državne namete za vrtoglavih više od 2,6 milijuna godišnje? Kada je u pitanju, pak, broj zaposlenih, donijeli smo odluke da nećemo zapošljavati nove djelatnike u neproizvodne dijelove. Uprava je odlučila da dijelove koji nisu vezani za naš "core business", a odnose se konkretno na vinograde, voćnjake, naš turistički dio, napušta i sve te neproizvodne djelatnosti dat ćemo u najam'' , poručio je Pandža.