Hoćete hlad u Mostaru? Sadite stabla!

Mostar je mediteranski grad koji više od 200 dana u godini kupa sunce. Oko 2300 čistih sunčanih sati godišnje, baš kao i Atena! Od tih više od 200 dana, sunce od kraja petog mjeseca, pa sve tamo do listopada, znači pola godine, prilično jako grije. Tako da je posve jasno kako je hlad Mostaru i njegovim stanovnicima jedan od najvećih prijatelja.

No, Mostar kao Mostar, većina starih i novijih stanovnika grada nijemo je promatralo kako agresivna manjina prema drveću u Mostaru ima odnos kao prema najvećem neprijatelju.

Umiremo pod ćelopekom

U gradu u kojem su klima uređaji ranije bili rijetki i rezervirani uglavnom za urede i velike prodajne komplekse, danas su svi pod klimom. I staro i mlado. A kako i ne bi bili, kada na asfaltu, na betonu, sunce prži i više nego bi se osjetilo da ima više stabala oko zgrada, nad pločnicima, nad ulicama. Iako nemamo ništa osobno protiv modernih klima uređaja, nekako bi nam bio draži njihov suživot za zelenilom. Nekako bi nam bilo milije da su redovi uz ulice još bolje „pošumljene“, da su zelene površine pokrivene sa još više održavanih stabala i da je zeleni pojas Trimuše i Bijelog brijega gušći, a ne ovako proćelav, što je izravna posljedica nebrige i bezobraštine.

Tu i tamo u gradu se nađe kakva mudra glava, ima tu i stručnih ljudi koji godinama galame kako ćemo pregorjeti i podušiti se bez zelenila i kako Mostaru kronično nedostaje novih stabala. Novogradnja uglavnom ne poštuje prvo pravilo zdravog življenja, beton se navlači do samog ruba, ne sade se stabla, tako je u čitavim naseljima.

Što nam je drvo krivo?

A dovoljno je proći davno planiranim i davno izrađenim dijelovima grada u kojim se vidi kako izgleda kako je zeleni Mostar jedan posve drugi grad – i usporediti sa „hajdučijom“ oko tog prstena, u kojem je gradio i gradi kako tko hoće i kako kome padne na pamet.

Nedostaje i hrabrosti i potpore iz Gradske uprave, dozvole za gradnju daju se olako, inspekcija djeluje tanko ili nikako, a teško je zamisliti da je itko ikada dobio spomena vrijednu kaznu za rušenje ili čupanje stabala.

Nedostaje i planiranja. Nedostaje vizije. I opet nedostaje hrabrosti da se napusti već olinjali okvir nepreuzimanja odgovornosti za grad u kojem živiš.

Ima li vizije u Gradskoj upravi i Parkovima?

Recimo, Novi most, koji je otvoren od Avenije prema Zaliku, otvorio je sjajnu perspektivu, ne samo građanima koji su u novoj dionici vidjeli priliku za šetnju i rekreaciju poput trčanja, nego i gradskim službama i planerima, koji su mogli sve to oplemeniti novim drvoredima. No, jednako kao što čekamo na rasvjetu na toj dionici, izgleda da ćemo se načekati da nekome padne na pamet kako bi bilo lijepo ozeleniti novu cestu.

Jednog takvog pronašli smo u naselju Vatikan (na adresi Akademika Ivana Zovke 5), gdje je uz pomoć i koordinaciju JP Parkovi, na mjesto prije sedam godina stradalog stablja šljive, sada posađena mladica prekrasne japanske trešnje. Japanska trešnja će tako, ako joj huligani dozvole, za koju godinu već nuditi prekrasan cvijet, mirise i hlad, kako domaćima, prolaznicima, tako i putnicima namjernicima i gostima grada koji je nekad nosio titulu prekrasnog.

Japanska trešnja, taj predmet kulta obožavanja na Dalekom Istoku, već sutra može zamirisati i pod vašim prozorom. Mrdnite malo, pokušajte mijenjati prvo svoj bliski okoliš, da bi sutra živjeli u prelijepom i uređenom gradu!

Probudite ih! Probude prvo sebe!

Ovo je poziv da krenete primjerom našeg sugrađanina iz Vatikana i već danas promislite o budućnosti, koju nećemo dočekati zdravi budemo li se ovako odnosili prema vlastitom zelenilu. Svjedoci smo kako se dosta naših sugrađana aktiviralo zadnjih tjedana na čišćenju svojih kvartova i dijelova grada – evo vam prilike da kontaktirate JP Parkove, koji postoje radi sviju nas i prodrmate ih još malo – godinama su tamo, uz čast izuzecima, spavali zimskim snom. Pozovite ih da skupa s njima obnovite zelenilo oko svojih zgrada, kuća, na zelenim površinama.

Samo zajedno možemo reći kako idemo u bolje sutra. Samo zajedno možemo preživjeti sve toplija i toplija ljeta. Već ozbiljno kasnimo, ali, nikad, ali baš nikad nije kasno da se krene pravim putem. A huligani i mrzitelji zelenila? Eh, nećete vjerovati, ali i oni moraju od nečega dobivati čist zrak da bi preživjeli…možda jednom i to shvate.