Prvi proljetni pregled pčelinjih zajednica po mnogima je jedan od najvažnijih trenutaka u pčelarskoj godini.
Nakon dugog zimskog mirovanja, pčelar napokon dobiva uvid u stvarno stanje svojih košnica i postavlja temelje za cjelogodišnju uspješnost pčelinjaka.
Ovaj članak donosi sve što trebate znati o pravovremenom i pravilnom obavljanju prvog proljetnog pregleda.
Pčelari razlikuju dvije vrste proljetnih pregleda, prvi, djelomični, i drugi, glavni proljetni pregled.
Prvi se obavlja početkom ožujka i mnogi su ga pčelari, ovisno o mikrolokaciji, već obavili. Obavlja se kada dnevne temperature dosegnu najmanje 12 °C.
On ne uključuje duže otvaranje košnice, već se obavlja osluškivanjem i promatranjem ponašanja pčela na letu.
Kod kucanja u stranicu plodišta, društva s maticom kratko i bučno zabruje, ali se brzo smiruju, dok bezmatična društva dugo bruje bez prestanka.
Glavni proljetni pregled obavlja se oko 7 do 10 dana kasnije, kada temperature porastu iznad 15-17 °C, vrijeme je sunčano i po mogućnosti bez vjetra.
Tada se košnica može otvoriti i detaljno pregledati, pri čemu je važno raditi brzo i učinkovito kako se pčele ne bi izlagale hladnoći i kako se ne bi izazvala grabež.
U slučaju da je kapnuo med, sve nakon ovoga pregleda treba dobro očistiti.
Četiri su najvažnije stvari koje trebate provjeriti tijekom ovoga pregleda.
Matica se ne traži izravno, već se njezina prisutnost utvrđuje na temelju legla. Ako u saću postoji radiličko leglo u svim fazama razvoja (jaja, ličinke, poklopljeno leglo), matica je prisutna i uredno radi. Pojava raštrkanog trutovskog legla može ukazivati na lošu ili prisutnost lažnih matica.
Kompaktne plohe legla znak su zdrave i snažne zajednice. Preporučuje se otvoriti i provjeriti nekoliko ćelija sa zatvorenim leglom kako bi se uočili mogući znakovi bolesti.
Početkom ožujka pčelinje društvo treba imati 6 do 10 kilograma meda, raspoređenog na 6 do 8 okvira u mednim vijencima. Krajem ožujka minimalne zalihe trebale bi iznositi 5-6 kilograma.
Ako hrane nedostaje, potrebno je dodati ram s medom do posljednjeg okvira s leglom. Ako nema rezervnih, dodaje se sirup ili šećerna pogača iznad ramova s leglom.
Jačina pčelinjeg društva je u ovom trenutku itekako važna, procjenjuje se prema broju ulica (prostora između okvira) zaposjednutih pčelama.
Slaba društva sad ne bi više trebalo biti onih s 3-4 ulice pčela, na njih trebamo obratiti pažnju i suziti im prostor, dodati okvir dva legla iz jačih zajednica te prihraniti sirupom.
Ona srednja društva računaju se s 5-7 ulica pčela, uglavnom se kao i jaka mogu sama za sebe pobrinuti. Jaka društva su ona s više od 7 ulica pčela.
Zajednice s manje od 5 ulica preporučuje se pripojiti jačima radi bržeg razvoja ili im se dodaju ovisno kakvu maticu imaju okvir do dva s leglom iz jačih zajednica dok se društvima s 5-7 ulica često smanjuje prostor kako bi lakše održavala toplinu tijekom hladnijih noći.
Posebnu pozornost treba obratiti na moguću prisutnost varoe (Varroa destructor), najopasnijeg parazita pčela. Ako je zaraženost košnice manja od 3 %, pčelinja zajednica smatra se sigurnom, to praktično znači da na 300 pregledanih pčela treba biti manje od 9 varoa.
Varoa se razvija u poklopljenom leglu, što otežava njezino utvrđivanje. Jake pčelinje zajednice održavaju temperaturu od 35 °C oko legla, što ne odgovara razvoju varoe. No, ako zajednica iz bilo kojeg razloga oslabi, razmnožavanje varoe se ubrzava.
Proljev i mrlje na okvirima mogu upućivati na nozemozu ili lošu zimsku hranu.
Podnjače košnica potrebno je očistiti od uginulih pčela i nečistoća. Kod dubokih žičanih podnjača izvlači se uložak, čisti i vraća. Trunje s podnjača treba skupljati na jedno mjesto, zapakirati u najlonsku vreću i sigurno ukloniti.
Nakon pregleda potrebno je obaviti ključne radove koje ćemo spomenuti u nastavku.
Iz košnice se izbacuju ramovi sa starim (crnim), pljesnivim ili oštećenim saćem te se zamjenjuju ramovima s pravilno izgrađenim radiličkim saćem iz rezerve.
Zamjena starog saća preventivna je mjera protiv bolesti i osigurava zdravstvenu ispravnost budućih pčelinjih proizvoda.
Za razliku od zimskog razdoblja, u proljeće pčelinje društvo treba ako nije na suncu veći dio dana maksimalno utopliti.
Dodatno utopljavanje i plastična folija mogu dati dobre rezultate, no foliju se smije stavljati samo na jaka društva.
S razvojem legla, kao i kod svih živih bića, rastu potrebe pčela za vodom. Obavezno treba osigurati čistu vodu na pčelinjaku u higijenskim pojilicama.
Ako se to ne učini, pčele će samostalno tražiti vodu po potocima i barama, što za njih predstavlja dodatni napor, a u slučaju naglog zahlađenja mogu i uginuti na putu do košnice.
Dodavanje šećernih pogača ili sirupa nastavlja se od veljače do kraja ožujka ili početka travnja, odnosno do pojave rane proljetne paše. Kada noćne temperature ne budu padale ispod cca 5 °C, može se započeti sa stimulativnim prihranjivanjem šećernim sirupom.
Neki pčelari primjenjuju i metodu okretanja tijela košnice za 180 stupnjeva, čime med dospijeva ispred leta, pa pčele ubrzano prenose med u stražnji dio ramova, što djeluje kao stimulativno prihranjivanje.
Zajednice koje su slabe, bolesne ili bez matice moraju se sanirati bez odlaganja. Slaba društva s 3-4 ulice pčela mogu se spojiti s jačima, piše Agroklub.
Bezmatke se evidentiraju već kod prvog pregleda, a čim vremenske prilike dozvole, spajaju se s jačim pčelinjim društvima.
Postoje tri faze proljetnog razvoja pčelinjeg društva:
Prva faza (15. siječnja – 10. ožujka) – razdoblje zimskog odgajanja legla, obilježeno malim dotocima nektara i polena iz prirode te nestabilnim vremenom.
Druga faza (10. ožujka – 1. svibnja) – razdoblje ubrzanog razvoja kada počinje unos cvjetnog praha i nektara s proljetnog bilja (iva, dren, vrba, jagorčevina). Pčelar mora paziti da zbog povećanog unosa ne dođe do blokade prostora u zoni legla.
Treća faza (1. svibnja – 1. lipnja) – razdoblje stvaranja viška pčela i burnog razvoja, kada matica dnevno polaže i do 2000 jaja. Aktivnosti pčelara svode se na proširenje prostora u košnici dodavanjem satnih osnova i sprječavanje pojave rojevnog nagona.
Prvi proljetni pregled temelj je uspješne pčelarske sezone. Pravovremeno uočavanje problema, osiguravanje dovoljnih zaliha hrane, čistoća košnica i briga o zdravlju pčela ključni su faktori koji će omogućiti optimalan razvoj zajednica do glavne paše.
Najvažnije je očistiti i zatvoriti uginule košnice, a u zdravima očistiti podnice – to je od ključnog značaja za daljnji tijek sezone.
Svaki pčelar trebao bi razviti vlastitu strategiju na početku sezone koja će, uz korištenje provjerenih metoda, omogućiti zdrave i radno raspoložene pčelinje zajednice te u konačnici osigurati zdrave i ispravne pčelinje proizvode
