Poljoprivredni debakl u Čapljini: Neko povrće nije se isplatilo ni brati

Studeni je za proizvođače povrća u zatvorenim prostorima, plastenicima i staklenicima, vrijeme svođenja računa za proteklu i planiranja za iduću sezonu.

To im je, praktički, jedini slobodan mjesec u godini jer su u listopadu brali posljednje plodove, a u prosincu ih čeka sjetva za iduću sezonu.

S tom spoznajom ekipa Večernjeg lista uputila se u Poljoprivrednu zadrugu “Matica” iz Višića u čapljinskoj općini, koja okuplja pedesetak kooperanata, i direktora Marijana Brajkovića zamolila za ocjenu protekle sezone.

Sezona je bila izuzetno loša, osim za nekoliko kultivara. Konkretno, mislim na rajčicu sorte pink i papriku tzv. žute boje koja je ove godine bila dosta tražena. Tu se ipak radilo o manjim količinama, možda desetak posto unutar tih kultura, dok je ovo ostalo bilo čisti debakl, kaže direktor Brajković.

Ovaj poljoprivrednik na upit kako se dogodilo da su proizvodnju rajčica sorte pink promovirali upravo zadrugari “Matice”, dodaje:

Već nekoliko godina sadili smo je u manjim količinama, a proteklo ljeto odlučili smo je zasaditi u više plastenika, što se pokazalo dobrom odlukom. Ove godine testirali smo je s kalemljenim presadnicama, što je bio pun pogodak kako glede kvalitete, prinosa, bolesti… tako i svega drugoga što je zanimljivo u proizvodnji.

Kako dalje govori, najlošija situacija bila je sa standardnim sortama rajčice, negdje između 30 i 40 posto ostalo je neobrano.

''Nešto se “provukla” paprika tzv. neretvanska, domaća sorta, iako ni ona nije bila na razini prijašnjih godina. Vjerojatno iz razloga što je se malo više posadilo jer ljudi gledaju što manje ulagati u proizvodnju. Sve je uži prostor za njezino financiranje pa se ide k nekim alternativnim kulturama gdje su manja ulaganja. Kod tzv. domaće paprike to je donekle izvedivo, a kod novih sorti rajčice, pogotovo ako će se ići na kalemljene sadnice, ta je proizvodnja znatno skuplja, a samim time i ekonomski rizičnija pa je teško za iduću godinu dati bilo kome bilo kakav savjet. Veliko je pitanje što će proći na tržištu, pogotovo u jednom ovakvom prostoru gdje nije formiran nikakav kvalitetni tržišni okvir za poljoprivredne proizvode'', ističe direktor Brajković te dodaje da su se zadrugari “Matice” za proizvodnju pink sorte rajčica odlučili prateći kretanja u regiji, ali i vlastita početna iskustva.

''Ta sorta je trend na širem području tzv. regije već nekoliko godina, a mi smo je isprobavali na svom terenu. Nismo sumnjali da će to biti vrhunski proizvod, s time da smo birali među nekoliko sorti. Problematična je u proizvodnji, dosta je osjetljiva na transport, sklona pucanju, dok imate druge vrste sorti pink rajčica koje su otporne i na transport i na pucanje, ali im organoleptička svojstva nisu ni blizu. U proizvodnji je uvijek neki kompromis za koji se proizvođač u odnosu na buduće kupce sam mora odlučit''i, ističe za Večernji list.

Dakle, dojam s tržnica i veletržnica da se prošle sezone sve povrće rasprodalo, odnosno da nije bilo bacanja kao ranije, posljedica je činjenice da ga poljoprivrednici nisu brali kada je padalo ispod razine isplativosti.

Tako se, primjerice, rajčice po cijeni od 3 do 4 KM za gajbu ili paprike od 5 do 6 KM za paket jednostavno ne isplati brati jer su troškovi ambalaže, radne snage, dopreme, goriva i slično veći od prodajne cijene.