
Dok se društvenim mrežama posljednjih dana šire tvrdnje da su kineske strateške rezerve nafte navodno ''prazne'' i da je Peking ostao bez ključnih zaliha nakon rata između Izraela, SAD-a i Irana te blokade Hormuškog tjesnaca, dostupni podaci pokazuju znatno složeniju sliku.
Kineski premijer Li Qiang upravo je zbog energetske sigurnosti od 25. do 27. svibnja obišao strateške naftne rezerve u Zhoushanu i Ningbou, gdje je pozvao na dodatno proširenje skladišnih kapaciteta i jačanje nacionalnih zaliha. O tome su izvijestili Reuters i kineski državni mediji.
Njegov posjet dogodio se u trenutku kada je Kina pod snažnim pritiskom globalne energetske krize izazvane ratom oko Irana i višemjesečnim poremećajima u Hormuškom tjesnacu, kroz koji u normalnim okolnostima prolazi oko petine svjetske trgovine naftom.
U travnju su kineski uvozi nafte pali za čak 20 posto u odnosu na godinu ranije, a količina sirove nafte koja je u Kinu stigla kroz Hormuški tjesnac srušila se s prosječnih 4,07 milijuna barela dnevno na svega 648 tisuća barela dnevno.
Unatoč tome, Kina nije doživjela ozbiljnu energetsku krizu kakvu su mnogi analitičari predviđali početkom sukoba.
Ključ leži u višegodišnjoj strategiji diversifikacije opskrbe. Kina je godinama povećavala kupnju ruske nafte, razvijala kopnene naftovode iz Rusije i Srednje Azije, gradila goleme strateške rezerve te povećavala uvoz iz različitih izvora kako bi smanjila ovisnost o jednom pravcu opskrbe.
Reuters navodi da su kineske rafinerije tijekom početne faze sukoba bile zaštićene velikim zalihama ruske i iranske nafte te snažnim državnim skladištima. Procjene govore o stotinama milijuna barela strateških rezervi koje su Kini omogućile da ublaži šok nakon zatvaranja Hormuza.
Pojedini analitičari čak smatraju da upravo kineske skrivene zalihe objašnjavaju zašto cijene nafte nisu eksplodirale u mjeri koju su tržišta očekivala nakon izbijanja rata. Prema podacima Axiosa i MarketWatcha, Kina je posljednjih mjeseci značajno smanjila uvoz, ali nije pokazivala znakove ozbiljnog nestašice goriva, što upućuje na korištenje postojećih rezervi.
Istodobno, kineske kompanije nastavile su tražiti alternativne pravce opskrbe, a dio kineskih tankera ponovno je počeo prolaziti Hormuškim tjesnacem nakon dogovora s Iranom o sigurnosnim protokolima.
Zbog toga trenutačno nema vjerodostojnih dokaza za tvrdnje da su kineske strateške rezerve iscrpljene ili da su skladišta navodno puna vode i mulja umjesto nafte. Ono što jest potvrđeno jest da Peking energetskoj sigurnosti daje prioritet bez presedana te ubrzano širi kapacitete za skladištenje nafte, hrane i drugih ključnih sirovina kako bi se pripremio za moguće buduće geopolitičke krize.
Kriza oko Irana pokazala je koliko je Kina ranjiva zbog ovisnosti o uvozu energije, ali je istodobno pokazala i koliko joj je dugogodišnja strategija diversifikacije omogućila da izbjegne scenarij ozbiljne energetske paralize koji su mnogi prognozirali početkom sukoba.