Zašto se sve stvari u gradu na Neretvi tromo odvijaju?

Bivši gradonačelnik Mostara Neven Tomić u intervjuu za Dnevni list prije nekoliko dana komentirao je kako se sve u gradu sporo odvija.

Od njegovoga odlaska s mjesta gradonačelnika 2003. je prošlo deset godina, a i danas se raspravlja doslovce o istim temama; gradskom Statutu i načinu uređenja Mostara.

"Sve presporo ide, sve je mrcvarenje, od Mo parkinga pa nadalje. A nakupljeno je dosta starih i neriješenih stvari koje se tek sada rješavaju. Mislim da će se definiranjem Statuta mnoge stvari u gradu pojednostavniti, a ja to ne govorim sada kao Hrvat ili Bošnjak...Tek nakon toga će stvari profunkcionirati, a ovako je sustav u blokadi", kazao je Tomić, između ostalog, u intervjuu.

“Otišao je Neven, nema veze. Ali odlaze i drugi ljudi, odlaze ljudi kad god mogu, gubi se vrijeme, nema investicija, postajemo sve siromašniji... Oni koji su uspješni postaju predmeti reketarenja, istraga i slično. Stvari se moraju puno brže razvijati”, ustvrdio je Tomić prije nekoliko dana.

Uistinu, kada se osvrnemo malo i pogledamo stvari iz drugih kutova, gotovo na svakom mjestu možemo vidjeti nevjerojatnu sporost koja koči razvoj Mostara. Mostar je prespor grad – i to je nezaobilazna činjenica, bez obzira koliko netko volio ovaj grad i imao pozitivno mišljenje o njemu.

A koliko je Mostar prespor, pokazat ćemo kroz desetke primjera. Prespor je u svim segmentima, a sve, naravno, započinje od politike. Prvi i najnoviji primjer je neprovođenje odluke Ustavnog suda i nepronalaženje kompromisa o izmjeni Statuta, što ima za posljedicu da još nisu raspisani lokalni izbori za Mostar.

Glavni krivac većini stvari u gradu je postojeći Statut, kojim nijedna parlamentarna stranka u Mostaru nije zadovoljna. Upravo Statut koči brojne procese ili ih značajno usporava. To se može vidjeti kroz brojne odredbe počevši od onih da je za usvajanje regulacijskih planova potrebna dvotrećinska potpora, odnosno 24 od postojećih 35 vijećnika. Iz tih razloga se koči i usvajanje planova, jer svima je itekako dobro poznato da je to gotovo nemoguće donijeti.

Najbolji primjer toga je neusvajanje regulacijskog plana Sjeverni logor – Centar 2. Upravo na ovom primjeru se vidi koliko je Mostar prespor grad. Još 2008. je dogovoreno usvajanje ovoga plana, a od tada su prošle četiri godine i više i nema naznake da se plan usvoji. Zahvaljujući tome postale su upitne višemilijunske investicije.

Odluke o izradi i drugih regulacijskih planova su davno donošene. Planovi su napravljeni, ali čekaju usvajanje. Kada govorimo o sporosti, ili bolje rečeno tromosti Mostara, najbolje se to oslikava na političkom planu. Naime, održe se lokalni izbori, a za izbor gradonačelnika je potrebno 14 mjeseci. Time dolazi do potpune paralize grada; štrajkovi, prosvjedi, financijske blokade...od kojih se grad do danas nije oporavio. Zatim, nakon općih izbora za sastavljanje županijske Vlade je potrebno 13 mjeseci. Sve to sa sobom nosi velike i nesagledive posljedice koje će se vidjeti tek u budućnosti.

Vjerojatno najbolji od “malih milijun” primjera sporosti su gradske vlasti Mostara. Proračun svake godine kasni po pet - šest mjeseci. Usvajanje ovogodišnjeg se još i ne nazire. Odluke donesene na Gradskom vijeću se provode tek nakon pet – šest godina. A neke poput ujedinjenja komunalnih poduzeća ili kulturnih ustanova ni do danas nisu provedene, iako su, na primjer, odluke za komunalu donesene još 2007. godine. Da dobijete bilo kakvu dozvolu od gradskih vlasti, potrebno je čekati mjesecima. I što mogu onda investitori, čekati po godinu dana za dozvolu ili ulagati u druge sredine? Rezultat toga je slabljenje investicija.

Nadalje, svi projekti u Mostaru koji se rade dobrano kasne. Gradska dvorana je trebala biti završena ove godine, a prema sadašnjem stanju neće ni za pet godina. Kanalizacijska mreža u Ilićima za koju postoji novac je trebala biti gotova do lokalnih izbora 2008., a teško da će biti završena i do kraja ove godine. Malo “Lenjinovo šetalište” trebalo je biti dovršeno 2010., a izgleda da će ipak biti gotovo tek ove. Koliko se sporo sve odvija, može se vidjeti i na primjeru Partizanskog spomen-groblja. Prije dvije godine dovršena je prva faza obnove u koju je “ukrcano” pola milijuna maraka, a druga faza se i ne nazire, i veliki je upitnik hoće li je ikada biti.

I svi ostali projekti ozbiljno kasne. Od mosta Avenija – Sutina, koji kasni godinama, preko prilaza njemu i izgradnje prilazne ceste, pa sve do obnove u ratu porušenih zgrada. Ništa bolje stvari nisu ni s nedavno završenim projektima koji, da se razumijemo, savršeno izgledaju (i s opravdanim razlozima se čekalo na njihov dovršetak); kao što su gradska vijećnica ili Španjolski trg. Za vijećnicu je odobren novac još 2008. godine.

Sve pobrojano je samo dio onoga što se u Mostaru sporo odvija. Glavni kočničar svega je uz Statut, političare i manjak novca, nedostatak volje i želje gradskih vijećnika da neke stvari pokrenu nabolje. Zato je ipak potrebna politička zrelost i velika doza kompromisa, jer samo te stvari mogu povući grad prema naprijed i bar donekle ubrzati život u gradu. Ako ništa, poraditi na proračunu, pa da se ubuduće donosi bar u trećem mjesecu, a ne u lipnju.

I to bi bio određeni napredak! U protivnom, Mostar će investitori zaobilaziti u širokom luku, a sve veći broj građana će “trbuhom za kruhom” poći u druge sredine...