Za e-potpis nam nedostaje – jedan papir

U Bosni i Hercegovini uvijek nedostaje jedan papir. Tako je i s reformom javne uprave. Iako je riječ o zadatku koji je pred nas stavila Europska komisija, pomaka gotovo da i nema. Zakon o elektronskom potpisu čekamo od 2006. godine. I čekat ćemo, čini se, još. Građani imaju strpljenja, ali koliko još imaju strani investitori?

''Ja sam imala situaciju da nostrificiram svoju diplomu sa stranog fakulteta. I bio je problem. Išla sam u tri općine zato što nitko nije znao kako treba. Ili ne smije da mi ovjeri prijevod ocjena ili diplome''.

''Puno obveza, puno se traži. Ne znam što bih rekla drugačije. Mislim, kao da doktorat vadim''.

''Kada god dođem u Općinu, prva rečenica je - fali ti još jedan papir''.

Neuvezane institucije, redovi...

I obično taj jedan papir građane košta vremena, novca, ali i živaca. Spora administracija i komplicirana birokracija nije olakšana čak ni u eri digitalnog doba. A, mogla bi i trebala bi biti. No, teorija kaže jedno, a praksa nešto sasvim drugo. Institucije uglavnom neuvezane, redovi dugi, a građani razočarani. Među malobrojnima koji su pokrenuli transformaciju svojih sistema da budu u službi građanima su Bišćani, odnosno Grad Bihać. Malim koracima ka velikom cilju - krenuli su od komunalija.

''Omogućili smo da se zahtjevi za dobivanje nekih komunalnih taksi ili za plaćanje nekih komunalnih taksi mogu putem web stranice preuzeti i obrazac nam poslati putem emaila. Mi ga obradimo i pošaljemo ga poštom stranci. Stranka ne mora u biti uopće dolaziti u Bihać'', ističe Vildana Zulić, pomoćnica gradonačelnika Bihaća.

Bihać je jedan od tek 17 gradova u BiH koji se upustio u transformaciju javne uprave. No, Bihać, kao ni druge lokalne jedinice u našoj zemlji, na unapređenju ne mogu raditi sami. Ključ je na državnom nivou. A ključni uvjet za elektronsku digitalizaciju je elektronski potpis. Ali, upravo tamo politika je kamen spoticanja. Zakon o e-potpisu usvojen je još 2006. godine,

Kako objašnjava Dragan Ćuzulan, koordinator za reformu javne uprave BiH, taj je zakon čekanjem na implementaciju zastario, pa je Vijeće ministara BiH nacrt novog zakona donijelo prije 3 godine, ali je oboren na Zastupničkom domu – i to zahvaljujući zastupnicima iz RS-a:

''Točka sporenja bio je jedan ured za nadzor, što je onima koji su zakon opstruirali prenos nadležnosti. Činjenica je da nam treba centralno identifikacijski tijelo koje jednostavno utvrđuje identitet osoba koje koriste elektronske usluge, da bi zaista bila autentična ta osoba koja to traži. U svim zemljama EU to je jedna točka. Hoće li ona biti unutar države, u Sarajevu ili Banjoj Luci – za građane je sasvim nebitno. Ja sam im čak predlagao - ako se ne mogu dogovoriti, neka to bude u Brčkom''.

Otpor vlasti i administracije

Prijedlog, vidno, nije uvažen, a zakon o elektronskom potpisu će sačekati novi saziv Vijeća ministara BiH. Ako i taj bude imao sluha. Otpor pored vlasti, tvrdi Ćuzulan, pruža i administracija koja taksama puni proračune. Pored toga što bi građanima elektronski sistemi uštedjeli novac i vrijeme, benefite bi osjetili i gospodarstvenici. Njima digitalizacija, kažu, nije pitanje napretka nego opstanka.

''Ukupan položaj gospodarskog subjekta na zahtjevnim međunarodnim tržištima koje u velikom zamahu koristi segmente digitalizacije, kompanije moraju da uđu u taj proces da bi bili prepoznati, da bi zadržali svoja mjesta u svojim globalnim lancima dobavljača. Upravo njihovi glavni klijenti ih tjeraju na to”, upozorava Mirsad Jašarspahić, potpredsjednik Privredne komore FBiH.

Pročitajte još

e-potpis i digitalizacija: Zašto kasnimo i u dobrim stvarima?

Dok njih tjeraju klijenti, javna uprava u BiH, ovakva kakva jeste, tjera strane investitore iz zemlje.

''Nedostatak institucionalne podrške i političke volje za ulaganja u IKT sektor, zatim nedostatak konkurencije na pojasu širokopojasnog pristupa, nedostatak širokopojasne strukture, nizak nivo IKT sigurnosti i, kao što smo već naveli, adekvatan pravni okvir. Također, odustnost interoperabilnosti među javnim institucijama u našoj državi na svim razinama, nažalost, ograničava mogućnost javnog sektora da pruža uvjete građanima i poslovnoj zajednici. I to je jedan od problema i za strane investitore koji dođu i našu zemlju'', kaže Sanja Miovčić, izvršna direktorica Vijeća stranih investitora u BiH.

Dakle, benefiti e-potpisa i e-dokumenata su brojni, ali kod nas i dalje na čekanju, jer nema tko da ih ovjeri. Odnosno, oni koji treba da to učine - iz sebi znanih razloga ne žele. I opet se vraćamo na početak. Sve imamo i možemo, ali nam za konkretan iskorak nedostaje - jedan papir.