Za 14 godina Hrvatska prodala pet otoka

Iako se prije desetak godina na mogućnost prodaje hrvatskih otoka i otočića gledalo kao na katastrofalnu i sramotnu rasprodaju i nacionalne i obiteljske srebrenine, a nagovještavala se i totalna rasprodaja svjetskim milijarderima, rezultati nisu posebno fascinantni - u 14 godina, naime, prodano je njih pet.

Među prvima je prodan otok Smokvica kod Primoštena 2002. za devet milijuna kuna, odnosno za 1,1 milijuna eura. Godine 2000. prodani su otoci Frašker i Fraškerić firmi ruskog tajkuna Vladimira Jevtušenkova, dok je 2005. otočić Jakljan prodat Goranu Štroku za šest milijuna eura, a privatizacijom dubrovačkog hotela "Excelsior" kupac je u paketu dobio i Otok života u Malostonskom zaljevu.

Otoka na prodaju i nema puno, prenose hrvatski mediji. Na hrvatskoj strani Jadrana ih je što većih što manjih 1.244, od toga naseljenih 65, ali u državnom vlasništvu ih je 85 posto i oni nisu na prodaju. Kada se otok otkupljuje od privatnog vlasnika važi pravilo preče kupovine, što znači da prodaju treba ponuditi najprije općini, županiji i državi, pa ako oni nisu zainteresirani može se ponuditi privatniku. Ugovor o kupoprodaji, međutim, ne garantira potpuni posjed budući da još uvijek kao opće dobro ostaje obalni pojas širine minimalno šest metara, a tek s dobivenom koncesijom i za taj dio kupac se može smatrati potpunim vlasnikom.

"Svojevremeno se, nakon prodaje Smokvice, u javnosti pojavio strah da će svi privatni otoci biti vrlo brzo rasprodati, pa su 2006. donesene izmjene i dopune Zakona o otocima, kojima je uvedeno pravo preče kupovine države, županijske ili lokalne vlasti. To bi značilo da su pored cijene po kojoj će naslijeđenu djedovinu ponuditi državi, a ispod koje potom ne mogu ići u prodaju ni drugima, vlasnici morali imati i uredne sve potrebne dokumente uključujući i utvrđen pomorski pojas. Tek nakon što se u roku od 60 dana utvrdi da ni država, županija, grad ili općina nemaju interes za kupovinu, vlasnici mogu razmišljati o prodaji otoka.

"Međutim, nijedan otok u cijelosti zapravo se ni prije nije modao prodati jer bi to podrazumijevalo i prodaju pomorskog dobra koje je opće javno dobro, što znači da su potencijalni kupci mogli imati svoj otok, ali ne i plažu, jer ju je moguće dobiti samo uz koncesiju", objašnjava pravnica Jasminka Biliškov, vlasnica agencije "Biliškov nekretnine" iz Kaštel Starog, inače, zamjenica predsjednika Udruženja agencija za promet nekretninama, čija je firma sudjelovala u kupoprodaji Smokvice. Ova agencija zapravo i jeste najiskusnija u ponudi otoka, jer od ukupno ponuđenih dvadesetak škojića na Jadranu, oni na "lageru" imaju petnaestak.

"Imati svoj otok je znak prestiža među svjetskom elitom, ali hrvatsko zakonodavstvo i loši infrastrukturni uvjeti na našim otocima uveliko koče njihove namjere. Tako su od namjeravane kupovine odustali i neki od poznatih klijenata, poput Bernia Ecclestona i princeze Karoline od Monaka", navela je. Bliškov kaže da ako na otoku nema građevine, nije je moguće ni izgraditi, nego samo adaptirati postojeću, osim ako se kupac ne namjerava baviti stočarstvom ili poljoprivredom pa podignuti objekt za OPG, a to malo ko od njih namjerava. Prema njezinim riječima, za kupovinu otoka uvijek postoji interes i upravo sada Agencija na čijem je čelu ima dva klijenta koji su zainteresirani za kupovinu i obilaze lokacije. Dodala je i da svi jadranski otoci i otočići nisu jednako atraktivni, pa su i cijene u rasponu od 11 do 70 eura po kvadratnome metru.