Vratio se iz Danske i postao uspješan poljoprivrednik

Kada počnete otkrivati ovaj naš mali svijet uvijek se iznova iznenadite novim spoznajama, novim zanimljivim, radišnim ljudima, novim vrijednostima koje pored nas prolaze tek tako. I da obiđete cijeli ovaj naš planet uvijek ćete se sjećati i vraćati svom malom kutku koji je najlješi dio našeg svijeta.

Naša zemlja je ista kao i u drugim državama, ali je, ipak, drugačija, kao da na svoj način traži baš nas koji smo nikli na njoj. Nas koji smo tu obikli i čeka nas da se sastanemo s njom u vječnosti.

Nedavno smo pisali o malom dijelu naše općine Prozor-Rama koje obiluje svojom prirodnom blagodati. Pisali smo o mjestu Duge koje je poznato već stoljećima po svojim uzgajivačima povrtlaskih kultura.

Sada donosimo jednu kratku priču o čovjeku koji je prisiljen ratnim djelovanjem morao sigurnost naći u Danskoj. Tamo je pokupio brojna iskustva, vratio se u svoje Duge te ono svoje prošireno znanje primjenio na svojoj zemlji, u svojoj općini. To svoje znanje pretvorio je u sočne jagode kojima ne mogu odoljeti kupci iz bližeg i šireg okruženja.

Nusret Nuspahić cijeli svoj život nije ništa drugo radio osim bavljenja poljoprivredom. Kroz svoj radni vijek uzgajao je brojne povrtlarske kulture. Rat ga je prisilio da se na neko vrijeme skrasi u Danskoj. Tu su mu se djeca školovala, tri kćeri i jedan sin koji je čak završio dva magisterija i radi kao kapetan broda. Djeca su ostala u Danskoj, samo jedna kćer se udala u Bugojno pa mu je najbliže i priskoči kada mu je potrebna pomoć, piše Ramski vjesnik.

O svom životu Nusret kaže: „Sedam godina sam proveo u Danskoj. Nostalgija me stalno proganjala. Jednostavno, nisam mogao više i vratio sam se u svoje mjesto. Volim slobodu i da se osjećam slobodno kao ptica. Tamo to nisam imao. Moja sloboda je ovdje.“

Nakon što se vratio u Duge Nusret je započeo ponovno s poljoprivredom. Nabavio je vlastitim sredstvima plastenik te je u njemu uzgajao različite rasade i povrtlarske kulture, a onda se orjentirao na uzgoj jagoda.

„Samo jedan plastenik ima oko 400 m2 i još sam posadio oko dva duluma malina, oko 2000 sadnica sorte mikera i vilameta. Uglavnom to radim sam uz potporu obitelji i uzimam ponekad radnike. Teško je naći poštena radnika. Evo iz ovog plastenika ovdje očekujem prinos jagoda od oko tonu i pol. Cijena je zadovoljavajuća i bila je 7 KM za kg, a sada smo je spustili na 6 KM. Jagodu beremo već od početka četvrtog mjeseca i bit će je do kraja petog mjeseca. Sve je maloprodaja i to na pijaci ovdje u Prozoru ponedjeljkom, srijedom u Gornjem Vakufu-Uskoplju, petkom u Bugojnu. Sve se uvijek proda“, o svom radu i proizvodima rekao je Nusret.

U zadnje vrijeme svjedoci smo kako vremenske prilike nisu nimalo pogodovale poljoprivrednim proizvođačima. Pitali smo Nusreta što on kaže o tome i može li se od poljoprivrede živjeti. „Od poljoprivrede se ipak može živjeti, a može onaj koji to voli i hoće da radi. Čovjek mora biti slobodna ptica i to voljeti.“ Taj svoj rad potvrdio je kvalitetno opremljenim plastenikom gdje je izvršena potpuna zaštita jagoda, a navodnjavanje je urađeno i po zemlji i visinsko kroz male rasprskivače. U toj izradi plastenika pomogao mu je sin koji živi u Danskoj. Sve što je urađeno stvoreno je vlastitim sredstvima.

„Nisam član nijedne partije i svojoj djeci sam rekao da je najvažnije imati čist obraz i biti čovjek. Svi vidimo da je pogrešna politika države i da se o mladima ne vodi računa. Kada bi se malo bolje o njima povelo računa, ja vjerujem da bi bilo puno njih koji bi se vratili i ne bi odlazili odavde. Ne mora biti potpore, ali neka ga barem nitko ne zeza'', prokomentirao je Nusret politička zbivanja i odlaske iz BiH.

Sa Nusretom smo se uputili od plastenika prema zasadu malina. Kada smo stigli do malinjaka imali smo što vidjeti. Bistra rječica Krupić teče uz sami nasad malina, jedan mali dio vode prolazi kroz plantažu. Takav prostor i malinjak se može samo poželjeti.

„Očekivao sam barem četiri do četiri i pol tone malina, ali eto, mraz je učino svoje. Bit će popravke ako bi sada vrijeme bilo dobro i može se očekivati jedno tri i pol tone.“ S posebnim ponosom priča Nusret o malinama.

I tako dok priča hoda oko malina kao da su čeljade, a ne neka biljka.