Čuveni poduzetnik tvrdi: "Svaki milijarder je neuspjeh politike"

Yvon Chouinard (87) nikada nije išao utabanim putem. Tvorac robne marke Patagonia i filantrop odrastao je u Južnoj Kaliforniji, gdje se kao tinejdžer bavio sokolarstvom, surfanjem i penjanjem po stijenama. Ti hobiji probudili su njegovu ljubav prema prirodi i naveli ga 1973. godine pokrenuti kompaniju Patagonia. Nakon planinarskih iskustava uočio je potrebu za boljom opremom tijekom pustolovnih putovanja po američkom Zapadu i Patagoniji.

Chouinard je vođa skitničkog stila ili boemski vođa, kako ga s ponosom često nazivaju suradnici. Na takav je način tijekom karijere pristupao i proizvodima i ljudima.

Patagonijini proizvodi bili su inovativni. Uveli su tkanine koje odvode vlagu i vodootporne vanjske slojeve koji pustolove griju u šumi i na vodi. Danas kompanija godišnje proda oko milijardu dolara vrijedne flis jakne, ruksake i drugu opremu svima koji žele kvalitetu i slobodno vrijeme provoditi u prirodi.

Milijarder je neuspjeh politike

Chouinard je, međutim, jednako toliko pionir i u vođenju svoje kompanije. Gradio je novu vrstu korporativne društvene odgovornosti koja je inspirirala nebrojene poduzetnike slijediti njegov primjer. Tijekom proteklih 50 godina kompanija iz Venture u Kaliforniji usmjerila je više od 200 milijuna dolara prema ekološkim ciljevima. Pomogla je pokrenuti pokret B Corporation i čak surađivala s Walmartom sredinom 2000-ih na smanjenju emisija CO2, učinkovitijem korištenju resursa i održivijim lancima opskrbe.

Kliše o poduzetnicima kaže kako osnivaju kompanije kako bi zaradili dovoljno za svoj prvi Porsche, ali Chouinard tvrdi kako se nikada nije želio obogatiti. Navodno vozi Toyotu s naljepnicom na braniku na kojoj piše "svaki milijarder je neuspjeh politike". Odbijao je pozive za izlazak Patagonije na burzu, kao i ponude Ralpha Laurena i Warrena Buffetta za preuzimanje kompanije, kako su svojedobno pisali mediji.

Chouinard je bio jedan od tih "neuspjeha politike". On i članovi njegove uže obitelji, jedini dioničari Patagonije, bili su vrlo, vrlo bogati. Prije nekoliko godina za Fast Company rekao je:

"Mi smo kompanija vrijedna milijardu dolara, a ja ne želim kompaniju vrijednu milijardu dolara. Kada su mi to priopćili, spustio sam glavu i rekao: 'O, Bože, znao sam da će do ovoga doći.' Pokušavam shvatiti kako Patagoniju ponovno navesti ponašati se kao mala kompanija."

Do 2022. godine kompanija je vrijedila oko tri milijarde dolara, kada je obitelj objavila hrabru odluku: od tada će Patagonia sav svoj profit usmjeravati planetu Zemlji. Obitelj Chouinard prenijela je svoje dionice s pravom glasa na novo tijelo nazvano Patagonia Purpose Trust. Preostali vlasnički udio prenesen je na Holdfast Collective, neprofitnu organizaciju koja će preuzimati Patagonijin profit, procijenjen na 100 milijuna dolara godišnje, i usmjeravati sredstva prema ekološkim ciljevima.

Konačno knjiga

Chouinardov put od vještog planinara do posramljenog milijardera jedna je od najneobičnijih poduzetničkih priča u posljednjih pola stoljeća. U nedavno objavljenoj knjizi Dirtbag Billionaire: How Yvon Chouinard Built Patagonia, Made a Fortune, and Gave It All Away, novinar The New York Timesa David Gelles pokušao je objasniti brojne Chouinardove poteze i njegov nevjerojatan uspon na sam vrh.

O Chouinardovu jedinstvenom stilu vođenja, stvaranju pobjedničke korporativne kulture kakvu ima Patagonia i borbi kompanije za očuvanje vlastite duše dok je rasla u višemilijarderski biznis, autor knjige govorio je u više intervjua. Odgovorio je na nekoliko pitanja koja dodatno rasvjetljavaju zagonetan lik Yvona Chouinarda.

Obitelj jedina kontrolira kompaniju

Na pitanje što vlasnici biznisa mogu naučiti iz Patagonijina pristupa poslovnoj kulturi, Gelles je odgovorio:

"Oduvijek su brinuli o svojim ljudima u svakom smislu. Razumjeli su koliko je važno zaposlenicima ostaviti prostora za odlazak na skijaške i penjačke ture. Omogućili su im volontiranje i poticali njihovo uključivanje u politički rad koji podržava opću misiju kompanije - zaštitu divljih područja.

Malinda, supruga Yvona Chouinarda, uspostavila je razvijen program skrbi o djeci, što je tada bilo daleko ispred vremena i traje sve do danas. Bila je to integrirana filozofija koja nije nudila samo pogodnosti, nego je bila dio paketa koji priznaje kako biti zaposlenik Patagonije znači nešto više."

Ipak, obitelj Chouinard zaposlenicima nikada nije ponudila dionice kompanije. Gelles to objašnjava ovako:

"Koliko god Chouinard i njegova supruga brinuli o zaposlenicima, mislim kako im nikada nisu u potpunosti vjerovali. Strah je bio sljedeći: čak i ako vlasništvo predaju u ruke odgovorne skupine zaposlenika, što bi spriječilo sljedeću generaciju kompromitirati vrijednosti?

Jedna od stvari koja je Patagoniji omogućila tako dugo opstati bila je činjenica što su Chouinard i njegova obitelj jedini ikada kontrolirali kompaniju. Nisu morali polagati račune kroz tromjesečna izvješća niti analitičarima s Wall Streeta. Ta je neovisnost kompaniji omogućila svjesno ograničiti rast u određenim trenucima i žrtvovati profitne marže radi održivosti.

Chouinardu nikada nije bilo stalo obogatiti se, a po svemu sudeći nije mu bilo stalo ni obogatiti svoje zaposlenike. Njega je zanimala zaštita planeta i sve odluke o upravljanju kompanijom organizirao je oko tog cilja."

Upravljanje odsutnošću

U srcu ove kompanije postoji paradoks koji nikada nije u potpunosti razriješen, piše Gelles nakon istraživanja za knjigu.

"Koliko god se Patagonia predstavlja kao predvodnik zaštite okoliša, sama činjenica proizvodnje i transporta odjeće diljem svijeta ostavlja trag na planetu. Toga su vrlo svjesni i upravo je to ono što je jedan od izvršnih direktora nazvao 'kreativnom napetošću' koja motivira čelnike kompanije. Nastoje prepoznati nedostatke i raditi na njihovu otklanjanju."

Gelles je, kako kaže, Chouinarda prikazao i kao kaotičnog lidera koji je često mijenjao direktore. Zapitao se i kako je kompanija, unatoč takvim promjenama, ipak uspjela.

"Chouinard je u razgovorima za knjigu govorio kako ima MBA diplomu, ali ne kao Master of Business Administration, nego kao Management By Absence - upravljanje odsutnošću. Odlazio bi mjesecima, znao je biti neodlučan i smjenjivao je menadžere. Pokazao je kako dosljedan skup vrijednosti, provođen s integritetom, s vremenom može stvoriti duboku i trajnu lojalnost zaposlenika.

Unatoč svim Chouinardovim ekscentričnostima, bio je i izvrstan dizajner proizvoda, sposoban predvidjeti što ljudi žele. Proizvodili su sjajne proizvode, imali snažan brend i imidž, djelomično vezan i uz njega osobno. Može se postaviti i pitanje: koliko je kompanija mogla narasti s konvencionalnijim menadžerima i klasičnijim putem rasta?", objasnio je autor knjige.

Biznismeni kao "debeli tipovi"

Kao mladić, Yvon Chouinard nikada nije poštovao biznismene. Zvao ih je "debelim tipovima". Bio je vrlo podrugljiv prema kapitalizmu. Kada se našao u ulozi biznismena i milijardera, morao je prihvatiti činjenicu kako je, htio to ili ne, postao dio svega toga.

Chouinard nema mobilni telefon ni adresu elektroničke pošte. Autor knjige Gelles razgovarao je s njim nakon njezina objavljivanja, a Chouinard mu je priznao kako mu se naslov u početku nije svidio. Ne zbog riječi "dirtbag". On sam sebe tako naziva. U svijetu penjača "dirtbag" je netko kome je toliko stalo boraviti u prirodi da ga nije briga čak ni ima li krevet u kojem će spavati.

"Riječ koja ga je naljutila bila je 'milijarder'. Nikada nije želio biti milijarder, a više to i nije jer je poklonio vlasništvo nad kompanijom. Sama ta činjenica mnogo govori o njegovim prioritetima, čak i sada kada se približava 87. godini", rekao je David Gelles u jednom od posljednjih intervjua povodom knjige o Yvonu Chouinardu, tvorcu robne marke Patagonia, prenosi Bonitet.