Bosna i Hercegovina, kao kandidatkinja za članstvo u Europskoj uniji, već godinama radi na usklađivanju svojih veterinarskih i sanitarno-fitosanitarnih standarda s EU regulativom. Značajnu potporu u tom procesu pruža i sama EU.
EU je najveći trgovinski partner BiH i ključni financijski i stručni podupiratelj reformi. S druge strane, domaći proizvođači svakodnevno se sudaraju s realnošću: rigorozna pravila, zastoji na granici, manjkavi kapaciteti, te možda najpogubnije, bezvoljnost domaćih politika da se podrobnije angažiraju u rješavanju ovih problema među kojima je najizraženiji golema razlika između uvoza i izvoza koja nagriza konkurentnost, volju za ulaganjem kao i kompletno gospodarstvo BIH.
U BIH se uvozi sve što se stigne, dok je izvoz u raljama propisa i nebrige (Video: https://t.co/ulFqWb6hu6) pic.twitter.com/MrXeFX3hOo
— Bljesak.info (@Bljesak) August 25, 2025
Samo u prvih sedam mjeseci 2025. BiH je potrošila preko 381 milijun KM na uvoz mesa, dok je izvoz mesa bio oko 30,6 milijuna KM. Deficit je kroničan: izvoz pokriva tek 12% uvoza, a meso je najveći pojedinačni uteg u ukupnom deficitu agro-prehrambenog sektora.
Predsjednik Udruženja poljoprivrednih proizvođača FBiH Admir Kahriman za Bljesak.info opisuje grubu realnost:
''Iz BiH se od gotovih proizvoda i poluproizvoda izvozi mlijeko i mliječne prerađevine prema Srbiji. Za EU najviše ide povrće. Kad je u pitanju kornišon možda najviše ide jedan dio rajčice i paprike. Po dogovoru CEFTE (Centralnoeuropski ugovor o slobodnoj trgovini), međusobna razmjena je dozvoljena između BIH i EU.
S druge strane, svi proizvođači imaju veliku barijeru prilikom izvoza, a to je nametanje propisa od zemalja u koje se izvozi. Bosna i Hercegovina, s druge strane, ne stavlja skoro nikakva ograničenja kad je u pitanju uvoz. Trenutno u BiH se može uvesti skoro sve. To obično biraju i diktiraju prodavci koji kvalitet usklađuju u odnosu na cijenu i pristupačnost.''
Iz EU najviše ulazi sirovo meso koje se distribuira u trgovinske police. Kad BIH izvozi živu ili zaklanu stoku, prema Turskoj na primjer, nameti i pravila su rigorozni. Dakle, svi drugi stavljaju velika pravila i propise prilikom izvoza iz BIH.
Uvoz je na nivou državnih propisa. U BIH, kao potpisnici CEFTA-e, ipak treba postojati politička volja da se zaštite domaći proizvodi, da se na uvoz stave neke kvote. Svako Udruženje u BiH stremi ka tome, ali vlast nema baš sluha za rješenje ovog važnog problema.
''Na primjer, u Krajinu je uvožena slama iz Hrvatske, pored naših polja i livada. Ali tu dolazi onda još jedan problem: pravni i imovinski odnosi'', kaže Kahriman i dodaje kako je problema puno i da je tema preširoka za raspravljanje između dva pojedinca (novinara i proizvođača), a stvari su, u suštini, jasne, samo je potrebno da se priključe sve strane i da se problem sustavno riješi.
''Svaka zemlja čuva svog stanovnika i svakom stranom uvozniku stavlja namete i ograničenja da bi roba koju uvozi bila ekstra klase. Mi imamo dobru klasu, ali kad je nešto nemoguće ispuniti papirom i dokumentom, onda imamo problem ad hoc. U našu zemlju se uvozi šta se stigne, s nekim minimalnim propisima i kontrolama.
Kad je bio prijedlog oko mlijeka i mesa da se stavi kvota na uvoz, da se prvo preradi domaća proizvodnja a onda da se nedostatak nadomjesti uvoznim proizvodima, tu se odmah svi političari pozivaju na zakon CEFTA-e, i onda dolazite u probleme gdje imate veliki uvoz, a ne koristimo domaće proizvode'' rekao je Kahriman.
I druga udruženja poput Poljoprivrednih proizvođača FBiH predlagala su Federalnom ministarstvu, da bi se ruralni razvoj podigao na veći nivo, da obavezno krenu s otkupom domaćih proizvoda, jer bi tako nekoliko većih proizvođača mlijeka i mesa, uslovno rečeno, otkupili svu domaću proizvodnju, a tek onda bi se, ono što nedostaje BIH, uvozilo.
Dvanaest godina nakon ulaska Hrvatske u Europsku uniju, problem graničnih prijelaza i dalje opterećuje gospodarstvo BIH. Posebno je pogođena Hercegbosanska županija, gdje je granični prijelaz Kamensko, nekad ključan za izvoz u južne dijelove Hrvatske, još uvijek sveden na treću kategoriju i ne dopušta izvoz robe biljnog i životinjskog podrijetla.
Kako je za medije izjavio ranije Želimir Čamber, direktor Mljekare Livno, zbog visokih troškova dio asortimana više nije isplativo proizvoditi za to tržište. Uz mljekaru, trpe i njihovi kooperanti. Među njima je EkoFarmer Raščani iz Tomislavgrada s 340 grla stoke i značajnom proizvodnjom mlijeka. Veće cijene prijevoza reflektiraju se na otkupne cijene mlijeka jer proizvođači ne mogu udovoljiti zahtjevima kooperanata.
Nekada svakodnevne isporuke sada su svedene na tek jednu ili dvije mjesečno, čime domaći proizvođači gube utrku s konkurencijom.
Kako kaže predsjednik Udruženja poljoprivrednih proizvođača FBiH Admir Kahriman ''najveći problem, kad je u pitanju povrtlarska proizvodnja, kornišoni i povrće, gdje su naše hladnjače bile ograničene na jedan ili dva granična prijelaza, gdje su kamioni stajali u kolonama - tu dolazite do problema starenja tog povrća, iako je ono u hladnjačama, a pored toga imate i namete na transport takve robe. Nije ista cijena transporta šlepera cimenta, gdje kamion obavi turu recimo za 24 sata, a kad je u pitanju izvoz povrća na granici se 24 sata izgubi samo na čekanje''.
Slične poteškoće bilježe i druge županije te gradovi u Republici Srpskoj, gdje zbog preopterećenosti postojećih prijelaza dolazi do dugih zadržavanja kamiona. Samo u 2022. godini, prema analizi Vanjskotrgovinske komore BiH, gospodarstvo je izgubilo više od 120 milijuna eura zbog čekanja na graničnim prijelazima.
Gotovo 70 posto bh. izvoza usmjereno je prema zemljama EU, a najveći teret pada na četiri prijelaza na sjeverozapadu zemlje. Istovremeno, jedanaest prijelaza ostaje nedovoljno iskorišteno. Stručnjaci upozoravaju da je jedini izlaz u prekategorizaciji postojećih prijelaza i ravnomjernijem rasporedu tereta, jer sadašnji sustav vodi ka financijskim gubicima i prijetnjama blokadama.
Na pitanje što EU konkretno očekuje od BiH u narednim godinama kako bi osigurala potpuni pristup tržištu EU za biološke proizvode i hranu, iz Agencije za bezbjednost hrane BiH odgovorili su nam da ''BIH mora u potpunosti uskladiti svoje propise s EU legislativom o organskoj proizvodnji, posebno s Uredbom (EU) 2018/848 o organskoj proizvodnji i označavanju organskih proizvoda. U narednim godinama, napredak će se mjeriti kroz praktične rezultate, kao što su broj certificiranih proizvođača, uspješno nadzirani izvozi i pozitivne inspekcijske misije iz Europske unije.''
Također su nam rekli da su u BiH prisutni problemi u pogledu laboratorijskih analiza i visokokvalificiranog osoblja, a da to predstavlja ključnu komponentu za osiguranje bezbjedne hrane, posebno uzimajući u obzir mogućnosti izbijanja zoonoza, nedovoljno zastupljenog ispitivanja i druge srodne patologije. Kako bi se odgovorilo na ove izazove, neophodno je kontinuirano ulaganje i jačanje sistema laboratorija za kontrolu hrane.
''Laboratorijska ispitivanja imaju ključnu ulogu u sistemu sigurnosti hrane jer omogućavaju naučno zasnovano donošenje odluka u procesu otkrivanja, prevencije i kontroliranja rizika i efikasno sprovođenje mjera zaštite javnog zdravlja'', rekli su za Bljesak.info iz Agencije za bezbjednost hrane BiH.
Agencija za sigurnost hrane BiH, Ured za veterinarstvo BiH i Uprava BiH za zaštitu zdravlja bilja tri su državne točke oslonca. Nadležnosti su im jasno propisane, no bez međusektorske suradnje između institucija, ali i razina vlasti, nema održivog napretka.
''S obzirom na povezanost cijelog poljoprivredno-prehrambenog sektora za uspješno postizanje glavnog cilja, a to je osiguranje visokog nivoa zdravlja ljudi, životinja i bilja, neophodna je međusektorska suradnja, kako na državnom nivou tako i između različitih razina vlasti (državni, entitetski i županijski)'', kazali su nam iz Agencije za sigurnost hrane BIH.
U cilju jačanja međusektorske suradnje u BIH u proteklom periodu sproveden je IPA Twinning projekt ''Podrška EU izgradnji kapaciteta i postupnom usklađivanju u sektoru bezbjednosti hrane u BIH s pravnim tekovinama EU'' u koji su uključene tri ključne institucije na državnom nivou, kao i entitetska ministarstva poljoprivrede, vodoprivrede i šumarstva, entitetskih uprava za inspekcijske poslove te predstavnici Inspektorata Brčko distrikta BiH, a čiji je cilj bio jačanje međusektorske suradnje.
U tijeku provođenja projekta pripremljeni su nacrti propisa kojima bi se između ostalog preuzela i odredbe Uredba 2017/625 čijim preuzimanjem bi se proširilo dosadašnje područje sprovođenja službenih kontrola na zdravlje bilja i proizvoda za zaštitu bilja i tako pokrili svi aspekti poljoprivredno-prehrambenog lanca koji bi bio usklađen sa sistemom u EU.
EU je već pomogla i nastavlja pomagati - od twinninga i laboratorijske opreme do planiranih 23 milijuna eura za otporniju poljoprivredu i sigurniju hranu. BiH već izvozi u kategorijama za koje ima odobrenja, ali to nije dovoljno.
Bez rješavanja graničnih uskih grla, bez laboratorijske i inspekcijske snage, bez centralnih baza i pravodobnog usklađivanja certifikata, izvozni zamor će se nastaviti a uvozni propuh pojačati.
Drugim riječima: EU nudi novac, pravila i tržište, ali na domaćim institucijama i politici je da ih pretvore u izvoz istovremeno brinući za kontrolu uvoza – i to što prije, jer konkurencija ne čeka, a gospodarstvo sve brže pada na niže grane.
