U BiH se potroše 422 sata na administraciju, u EU 194

BiH na putu prema EU obvezna je donijeti mnoštvo strategija, planova, javnih politika i dokumenata koji bi trebali doprinijeti njezinu boljitku. Međutim, provedba istih postala je kamen spoticanja bh vlasti.

Preliminarni rezultati istraživanja koji predstavljaju de facto naočale kako BIH vidi Europa i svijet, u najmanju ruku su poražavajući.

Naime, kada je u pitanju analiza javnih politika, u mnogim sektorima nije ostvaren značajniji napredak. Tešku situaciju dodatno opterećuje ne formiranje vlasti na državnoj razini, dok BiH sve više zaostaje za regijom kada je u pitanju razvoj malih i srednjih poduzeća.

Primjerice, BiH se nalazi na 160. mjestu od 180 rangiranih ekonomija po pitanju pokretanja biznisa. Prema ocjeni OECD-a BIH nije zabilježila značajna pomak u provedbi politika u posljednje četiri godine, a njezini indikatori su ostali na razini iz 2007. godine.

S druge strane, njezina ogromna administracija koju plaćaju porezni obveznici postala je jedna od najznačajnijih zapreka za poslovanja koja su vezena za strana ulaganja. Naime, u usporedbi s zemljama članica EU, u BiH se na godišnjoj razini izvrši četiri puta više plaćanja administracije, te se isto tako potroši više od duplo radnih sati na poreznu administraciju, piše Večernji list.

Izraženo u brojkama, u BiH se potroše 422 sata na poreznu administraciju, nasuprot zemljama EU-a gdje se potroše 194 sata. Što se pak tiče srednjih i malih poduzeća, nedostaje konkretna strategija, tako da se milijuni Km-ova usmjeravaju na veliki broj mikro investicija bez učinaka po pitanju konkurentnosti i kvalitetnog zapošljavanja. Ono što posebno zabrinjava jesu ljudski resursi, a BIH upravo u oblasti ljudskog kapitala nije zabilježila neke veće pomake.

Visoka javna potrošnja u oblasti obrazovanja praćena je slabim rezultatima obrazovnog procesa, a primjena usvojenih zakona je spora. Stoga ne čudi činjenica prema kojoj BiH ima najniži rang u oblasti razvoja ljudskog kapitala u regiji. Najlošija pozicija zemlje izazvana je lošim kvalitetom obrazovanja i velikom institucionalnom fragmentacijom sustava obrazovanja, te posebno odljevom kvalificirane radne snage zbog ekonomske migracije.

Naime, u BIH se za obrazovanje izdvaja skoro pet posto od ukupnog GDP-a. Postotak javne potrošnje koji se ulaže u obrazovanje u BiH je iznad regionalnog prosjeka, a nešto je niži od EU prosjeka. Međutim, najveći problem je što se 88 posto proračunskih sredstava namijenjenih obrazovanju izdvaja za plaće i naknade zaposlenim, dok se osam posto sredstava izdvaja za materijalne troškove, a na kapitalna ulaganja odlazi četiri posto obrazovnih proračuna.

U zemljama Europske unije, izdvajanja za troškove plaća uposlenika se kreću između 60 i 70 posto ukupnih izdvajanja, dok se ostatak novca u značajnoj mjeri troši na materijalne troškove, održavanje i opremanje učionica te profesionalno usavršavanje osoblja. Obrazovni sistem koji slabo funkcionira jedan je od glavnih uzroka lošeg funkcioniranja tržišta rada u BIH, jer proizvodi kadrove koji nisu traženi, dok su kadrovi koji su traženi na tržištu rada deficitarni.