Tužna slika Neuma – mjesta pod nebom gdje je vrijeme stalo

Dugo je autor ovog članka dvojio pisati ili ne napisati impresije s juga Hercegovine, svojevrsnog reportažnog sukusa neumske općine, a onda odlučio presaviti tabak, pa što bude.

U vremenima kada poput gramzivih bankara financijama, (prokazanih zbog najnovije svjetske gospodarske), medijskim informacijama drmaju PR-evi, a kapu kroje lobisti, reportaža je teško prihvatljiv žanr.

PR-vi dođu poput mode za koju Matoš davno reče kako nije izumljena za isticanje ljepote nego ''za skrivanje grdobe'', dok bi se posao lobista starim hercegovačkim rječnikom zvao ''podmazivanje''.

Elem, dok jedini ističu samo ono što im govori u prilog, a drugi vuku za rukave zbog bogate apanaže, reportaža britka kao mač, kvari 'sliku' svijeta kojeg stvaraju.

A slika neumske općine, od mora do Hrasna, kao da je davno prije stoljeće i pol opisana u pjesmi ''T'ga za jug'' makedonskog pjesnika Konstantina Miladinova.

Zaista tako bi se moglo reći nakon što se još dugo jedinom vezom BiH s vlastitom rivijerom, uskim asfaltnom trakom, kroz spaljena kraška brda izduši na visoravan Hrasna.

Bez obzira kakva je BiH, nigdje nema tako uništenog pejzaža kao u neumskom zaleđu. Žaba potencijalna atrakcija za turiste planinare, kao i većina brda djeluje poput Mjeseca. Ni traga od raslinja, golet i pustoš, uspomena na ljetošnje požare.

Na gradilištu magistralne ceste koja bi jednog dana neke godine, trebala povezati Neum sa Stocem, odnosno BiH, obustavljeni radovi, Neumljani misle zbog države (valjda BiH), a odgovorni u Cestama Federacije zbog općinske administracije koja ne uspijeva riješiti imovinsko pravne odnose? Tko je u pravu, nije ni bitno, radovi stoje.

Da bi kontrast bio potpun na sjeveroistoku potopljeno Popovo polje. More vode u ljutim kršu! Međutim, prije dolaska do akumulacije ''Vrutak'' rane poput mlade pilenke, pokazuje očerupana nekadašnja farma koka. Groteski prizor naše tranzicije.

Hutovo, bivše gospodarsko i gospodsko sjedište regije na umoru, uz uskotračnu prugu sunovrat ubavom mjestašcu, donijelo je osnivanje općine Neum, 1978. godine. Težište svih zbivanja preselilo se na jadransku obalu, dok je 25 kilometara udaljeno Hutovo postalo Nedođija.

Poput Hutova u pitomini pliva i Gradac, mjestašce na rubu polja. U kontrastu spaljenih brda djeluje poput oaze u pustinji.

Sumornu sliku ''T'ge za jug'', prave pustoši, razbija raznovrsni pejzaž, na malom prostoru bogatstvo kontrasta, prekrasni kraški krajobrazi čiji su ures masline.

Jedino masline daju živost, uz stare u Broćancu, niz je mladih nasada, sve drugo kao da je u nekom iščekivanju. Kakvom, teško je doznati. Rijetkost su i ljudi, prema zadnjem popisu gustoća naseljenosti je samo 9 stanovnika na četvorni metar! (popis 1991. godine)

Poput maslina u unutrašnjosti, živost obali daje nova crkva. Još je bez imena. Gledajući s magistrale kupa se u morskom plavetnilu. Priličilo bi joj ime Gospa mora.

Ostalo otužno. Iako svježe oličena, zgrada općine podsjeća na Krežinu ''Baraku Pet Be''. Ništa se tu nije promijenilo od 1988. godine, za prvog posjeta. Ista zgrada, samo drugačiji ljudi. Za razliku od blagoglagoljivosti iz vremena ''Branka i Hamdije'' kako se po bh političarima Branku Mikuliću i Hamdiji Pozdercu krstilo razdoblje kada je stvaran današnji Neum, djeluju nezainteresirano u stilu ''prođi me se''.

Na obali oronuli hoteli, neobnovljena odmarališta. Unatoč novoizgrađenim motelima i sličnim zdanjima bez posebnog urbanističkog reda, dojam je da Neum tone. Prava t'ga. Nema ga ni u statistikama o broju noćenja… Što li?

Ulaskom Hrvatske u EU, predstoji mu izravan susret s Europom. Bit će to sudar u kojem slabiji gube!