Sve se nema, a visokotarifna se troši
Bosna i Hercegovina stalno se spominje u kontekstu loših uvjeta za život, slabih plaća i životnog standarda te kao država koja je po mnogočemu posljednja u Europi.
Stoga je većinu javnosti nedavno iznenadio podatak kako građani jedne takve države na kupnju automobila mjesečno troše više od 70 milijuna KM, odnosno skoro 900 milijuna KM godišnje. Sada još više iznenađuje podatak kako su građani jedne takve zemlje samo u restoranima i hotelima u nepune tri godine potrošili više od 130 milijuna KM, piše Večernji list BiH.
Brojke, koje je medijima dostavila Agencija za statistiku, kažu kako promet u ugostiteljstvu stalno raste te kako je u 2016. godini bio 41 milijun maraka, dok je u samo devet mjeseci ove godine već dosegao brojku od skoro 44 milijuna maraka - i to bez PDV-a.
Ako još uzmemo u obzir kako veći broj objekata nakon završetka radnog vremena inspekcija ne izdaje račune te kako ih dio funkcionira izvan pravne regulative, onda je jasno kako je potrošnja u ovome sektoru još veća. Sve ovo govori kako građani, unatoč niskom životnom standardu i financijskim problemima, ne žale ostaviti to malo novca što imaju u kafićima, restoranima i drugim ugostiteljskim objektima.
To osobito vrijedi za stotinjak tisuća kućanstava u državi koja žive na rubu egzistencije i za one čija plaća iznosi tek nekoliko stotina maraka. Stručnjaci tvrde kako cijela priča nije pitanje novca nego mentaliteta te kako su ljudi s ovih prostora jednostavno navikli na takav način života i ne žele ga se odreći.
"Kafići i restorani mjesta su gdje se često vode poslovni razgovori i sklapaju poslovi. Međutim, osim poslovnih ljudi i onih čiji su džepovi dublji, gosti ugostiteljskih objekata su i nezaposleni i studenti. Jednostavno, takav smo narod, štedimo na nekim drugim stvarima samo kako bismo otišli u kafić", objašnjavaju za Večernjak ekonomisti.
Ako tome dodamo podatak kako građani BiH na cigarete potroše 1,1 milijardu KM, a još barem nekoliko stotina milijuna maraka ode na cigarete na crnom tržištu, s razlogom možemo postaviti pitanje kako sebi građani BiH sve to mogu priuštiti ako je toliko loš životni standard u ovoj državi.
