Spas za Europu: 75 godina Marshallovog plana
Marshallov plan, službeno nazvan Plan europske obnove, je bio službeni plan SAD-a o obnovi poslijeratne Europe i suzbijanju utjecaja komunizma nakon Drugog svjetskog rata.
Malo je predsjednika koji imaju priliku potpisati jedan ovako važan zakon, izjavio je američki predsjednik Harry Truman kada je 3. travnja 1948. godine potpisivao "Foreign Assistance Act", zakon koji će kasnije postati poznat po svom tvorcu kao Marshallov plan.
Zadatak o izradi plana dobio je tadašnji ministar vansjkih poslova George Catlet Marshall i njegovi kolege iz Državnog tajništva, a ponajviše su uz Marshalla doprinijeli William L. Clayton i George F. Kennan.
Plan obnove je napravljen na sastanku između država sudionica plana 12. srpnja 1947.
Marshallov plan nudio je takvu vrstu pomoći i Sovjetskom Savezu i njegovim saveznicima, no samo ako bi oni napravili političke reforme i prihvatili neke vanjske kontrole.
Program je obuhvaćao pomoć u isporuci dobara (hrane, stočne hrane, umjetnih gnojiva, poljoprivrednog oruđa itd.) i zajmova kojima su financirani projekti javnih investicija.
Plan je djelovao 4 godine počevši u srpnju 1947. Europa dobila 13,2 mlrd. USD (prema nekim izvorima 14 mlrd), od čega Velika Britanija i njezine kolonije 3,2 mlrd. USD, Francuska 2,7 mlrd USD, Italija 1,5 mlrd. USD te Njemačka 1,4 mlrd USD.
Do perioda kada je plan došao do točke svog kompletiranja, ekonomija svake države sudionice, osim Njemačke, porasla je u odnosu na onu prijeratnu. Tijekom sljedeća 2 desetljeća, skoro sve države Zapadne Europe uživale su u svome rastu i poboljšanju životnih uvjeta.
Marshallov plan se dugo smatrao jednim od prvih procesa Europske integracije. Jedina njegova posljedica je znatna amerikanizacija ekonomije i tehnike u Europi i načina upravljanja njima.
