Sindikalne aktivnosti u Mostaru potpuno zamrle
Na ulice mostara nisu mogli izaći radnici Žitoprometa, Sokola, Fabrike duhana Mostar ili Hekoma jer tih kao i brojnih drugih gospodarskih giganata više nema, ostao je samo Aluminij i grupa bivših radnika koja već 19 godina traži obeštećenja za prekid radnih odnosa.
Prosvjedi nisu opcija, kažu radnici, jer se do sada nisu pokazala učinkovitim.
Alica Rahimić predsjednik Sindikata bivših radnika aluminija rekao je za Federalnu televiziju, kako bi bio najsretniji da su oni rudari.
''Uđi u rudnik pa bi čekao, onda bi se vjerojatno neko sjetio da smo u rudniku,pa rekao hajde izađite pričat ćemo'', kaže Rahmić.
Nije na ulicama za Praznik rada bilo ni prosvjetara, vatrogasaca, zdravstvenih radnika ni drugih proračunskih korisnika. Jedini su se o kršenju radničkih prava obratili tek pismeno, dok drugi priznaju da je sindikalna aktivnost utihnula.
''Kao da postoji neki strah svi misle neko će drugi za mene uraditi, ne može za umirovljenike, sindikate i obrazovanje nitko ništa uraditi, ako sami nećemo'', rekao je za FTV Slavko Lauš predsjednik Sindikata učitelja HNŽ-a.
Novinar Mirsad Behrem kaže kako je razumljivo zašto ljudi nisu aktivni kao prije.
''Malo je radnih mjesta, ljudi se većinom čuvaju ili su postigli dogovore s vlastima ili se kreiraju drugi kolektivni ugovori'', zaključuje Behrem.
Za prosvjed u vijek ima mjesta, kažu aktivisti koji ukazuju na nepravilnosti sustava, no već 20 godina se ne promoviraju vrijednosti radničkog pokreta.
''Mladi ljudi nisu upoznati s tim vrijednostima, a stari su se umorili. Najlakše je kriviti ljude, ali realnost je ta da ljudi nemaju više spoznaja o vrijednostima radničkog pokreta'', zaključio je Marin Bago – predsjednik udruženja za unaprjeđenje života Futura.
Lauš zaključuje kako je 'na nama' da progovorimo.
''Ako budemo i dalje šutjeli budućim generacijama ćemo ostaviti kaos'', kaže Lauš, ali i sjećanje na radničku borbu s obzirom da je sada u Mostaru kao sjećanje na praznik rada ostala tek ranojutarnja budnica.
