Raspad Jugoslavije: Što bi bilo kad bi bilo

Danas se navršava 20 godina od nezavisnosti Bosne i Hercegovine. Na 29. veljače i 1. ožujka 1992. građani BiH su odlučili slijediti put Slovenije i Hrvatske i napustiti jugoslavensku zajednicu.

Izbor za nezavisnost BiH u trenucima kad su Srbija i Crna Gora pokazivale želju za zajedničkom državom na primjerima Vukovara i Dubrovnika je bio logična želja svih onih koji nisu mogli naći opravdanje za rušenje Jugoslavije, prvo "antibirokratskim" revolucijama, a potom i oružjem.

Alternativa proglašenju nezavisnosti je naravno bio ostanak u krnjoj Jugoslaviji, ali se ne treba zavaravati da bi BiH kasnije mirno stekla nezavisnost poput Makedonije ili Crne Gore. U ovom "predviđanju prošlosti" realniji bi bio scenarij Kosova. Ovdje se dolazi i do pitanja što bi se dogodilo s Hrvatskom da je BiH ostala u sastavu krnje Jugoslavije i služila kao vojni poligon za Miloševićev Wermacht.

Vjerojatno je da bi i Hrvatska uspjela izaći na svoje avnojevske granice, ali sa svojim Kosovom i svojim asteriskom koji podrazumijeva daleko veće ovlasti tog neostvarenog SAO-a nego što je predviđao primjerice plan Z-4.

Postoji još jedna alternativa koja se i danas zastupa u nekim političkim krugovima u BiH, a to je podjela države. I podjela BiH bi bila opravdana u slučaju kad bi se svaka država-nasljednica Jugoslavije odrekla dijela teritorija u korist neke manjine ili konstitutivnog naroda ili lokalnog gospodara rata. Karta zapadnog Balkana bi tada podsjećala na neviđeni geopolitički bućkuriš, a svoje mjesto na njoj, pored današnjih država, bi onda trebale naći i Zapadna Bosna, Krajina, Herceg-Bosna, Preševo, Istočni Srijem, Republika Srpska, Pomoravlje, a možemo ići i u krajnost i spominjati i diskontinuiranu vlašku državu od Ćićarije do Zlatibora (da se Rumunji ne uvrijede).

Dezintegracija Jugoslavije na avnojevskim granicama republika je najpošteniji i najpraktičniji način koji se mogao odvijati na ovim prostorima. Nezavisna BiH te 1992. i nije mogla pokrenuti pitanje unutarnjeg uređenja po mjeri njenih naroda i građana, jer je odmah uvučena u rat sa silom "autostrade pakla".

Današnje uređenje BiH je rezultat kompromisa zaraćenih strana po modelu Richarda Holbrookea koji se pokazao neuspješnim. Pitanje je kakvu bi perspektivu imala Njemačka nakon 1945. da su se savezničke snage pri ulasku u Berlin odlučile pregovarati sa Karlom Dönitzom i omogućiti opstanak Trećeg reicha u bilo kakvim granicama pod uvjetom izručenja nacističkih ratnih zločinaca. Nažalost, u BiH je to dopušteno i zato je BiH danas ovakva kakva jest.