Prevare sa sniženjima: Đon otpao jer kupac ne zna hodati

Za razliku od trgovaca u europskim zemljama, gdje se u vrijeme sezonskih sniženja roba prodaje i po pet puta nižoj cijeni, trgovci u našoj zemlji na izlozima imaju samo bombastične natpise na izlozima, dok onih pravih niskih cijena, zapravo i nema.

Jedan od razloga tomu jeste, kako za Bljesak.info govori Marin Bago, predsjednik Udruge Futura, mala potrošnja, odnosno činjenica da kao što se ne možemo uspoređivati s europskim zemljama po potrošnji, tako ne možemo ni po sniženjima.

''U zemljama s velikom potrošnjom, trgovci se sad rješavaju prošlogodišnje robe, prodaju je po niskim cijenama, pa i po nabavnima, samo da uđu u novu godinu s novom ponudom i proizvodima. Pošto u nas nema velike potrošnje, trgovci teško to mogu napraviti, tako da na našem tržištu egzistiraju mnogi stari modeli, starija roba. Malo je trgovina u BiH koje mogu slijediti zapadne primjere'', govori Bago.

Prilikom kupovine na sniženju, Bago ističe, kupci trebaju paziti na nekoliko stvari - je li u pitanju pravo sniženje, dolazi li do rasprodaje robe kojoj istječe rok trajanja, je li roba oštećena na neki način, pa se prodaje kao takva itd. Za svaku od ovih kategorija postoje zakonska rješenja, kako se postupa u svakom od ovih slučajeva.

Građani često otkriju prevaru

''Jedna je obmana raširena u našim trgovinama. Za vrijeme sniženja, trgovci preprave stare cijene, povećaju ih, pa ih onda, kao, smanje. Međutim, i to sve teže prolazi, jer naši su građani prisiljeni na štednju, praćenje cijena, tako da često otkriju prevaru, i trgovac izgubi njihovo povjerenje. Također, korištenje termina totalna rasprodaja je u mnogim trgovinama cjelogodišnji hit. Sam pojam totalne rasprodaje je jasan. Ona se događa kad se trgovina zatvara, rasprodaje roba, kad trgovina prelazi na drugu lokaciju i sl. Istaknut oglas o totalnoj rasprodaji ne može biti na duži vremenski rok jer nema smisla, samo po sebi'', govori Bago.

Karakteristično za sniženja u BiH jeste i prodaja robe po akcijskim cijenama koja je zapravo pred istekom roka trajanja, a koju bi trebalo posebno izdvojiti od ostale.

''Tako nalaže Zakon o zaštiti potrošača BiH. Međutim, to se rijetko poštuje, obično je ta roba 'pomiješana' s ostalom i potrošač mora svaki artikl posebno provjeravat čitajući deklaracije. To je stvar inspekcijskih organa, kontrolirati ove anomalije. Česta pojava jeste i da je jedna cijena navedena na samom artiklu, dok je sasvim druga cijena kad potrošač dođe na kasu. Trgovci se u tom slučaju pravdaju da moraju često unositi nove cijene, pa zaborave poneku unijeti u sustav. Pravo pitanje ovdje je, zbog čega se u nas cijene često mijenjaju, i to po pravilu često poskupljuju pomalo. Tek nakon godinu dana možete vidjeti kako je neki proizvod poskupio a da u biti nitko ne zna stvarne razloge njegovog poskupljenja. Tu su praksu uveli veliki tržni centri. Ako se potrošač požali na kasi, obično se stvari riješe s jednom isprikom, međutim, koliko potrošača to ne primijeti?'', objašnjava voditelj Future, udruge koja se bavi zaštitom potrošača, potrošačkom politikom i medijskom pismenošću.

Da se naši potrošači, unatoč izuzetno lošim tretmanima i uvjetima, nisu navikli žaliti, za Bljesak.info potvrđuje i voditeljica poslovnice jednog trgovačkog lanca u Mostaru, koja govori kako bi kupci, između redaka, uvijek htjeli veće popuste, no službenih pritužbi zapravo i nemaju.

Bez službenih pritužbi

''Odluke o sniženjima su interne odluke naših nadređenih, no ona otprilike traju dva mjeseca, toliko je mislim i zakonom određeno, dok akcije traju do mjesec dana. Visina popusta ovisi, nikada se ne stavlja isti popust na cjelokupni asortiman. Primjerice, stare zalihe su na puno većem popustu nego ovosezonski artikli, dok se neki artikli, nakon sniženja, vraćaju na istu cijenu. Kupci bi naravno i kod nas, kao i svugdje, željeli veće popuste, ali službenih pritužbi do sada nismo imali'', govori prodavačica uz uvjet anonimnosti i ističe kako u posljednjih desetak godina, koliko se bavi ovim poslom, nisu imali posjete Inspekcija zaduženih za prava potrošača.

O pasivnosti potrošača, odnosno poznavanju i korištenju vlastitih prava razgovarali smo i s ombudsmanom za zaštitu potrošača BiH, Draganom Dokom, koji za Bljesak.info govori kako je ipak sve više onih potrošača koji u zadnje vrijeme koriste svoja prava, no da treba dosta poraditi i na informiranosti.

''Sve više obraćanja potrošača usmeno, u vidu pravnih savjeta, i pismeno, u vidu žalbi, ukazuje na proaktivnije djelovanje potrošača u pravcu zaštite svojih prava, s tim da i u budućnosti treba provoditi aktivnosti na edukaciji i informiranju potrošača kroz škole, medije i udruženja potrošača kao nositelje zaštite prava potrošača u BiH. Informiranje potrošača kroz medije doprinosi njihovom educiranju i osnaživanju u smislu da budu svjesni svojih prava i mogućnosti njihovog ostvarivanja'', govori Doko i ističe kako je najlakši način ostvarivanja prava potrošača kroz udruživanje potrošača (Udruženja potrošača) i kolektivni nastup prema trgovcima i pružateljima usluga.

U mostarskom uredu za Zaštitu potrošača, Doko govori, zaprimljen je značajan broj žalbi tijekom prethodne kalendarske godine te se od tog broja najveći broj odnosi na ekonomske usluge od općeg interesa, zatim probleme s ostvarenjem prava na izbor u slučaju nedostatka na stvari, te probleme s ostvarivanjem prava po osnovu garancije.

Trgovačka sloboda

Porastu broja žalbi ali i nerazumijevanju ekonomskog modela tržišne ekonomije koji smo usvojili, svjedoči i Bago koji govori kako u našoj zemlji trgovac, pružatelj usluga, potrošač, često uzima samo ono što mu se sviđa.

''Naši građani su pasivni po ovom pitanu isto kao i po svim drugima. Potrošač je jedini balans u tržišnoj ekonomiji i jedina prava snaga koja može prilagoditi područje trgovine i usluga sebi, svojim potrebama. Ali to ide sporo, isto kao spoznaja da građani mogu i imaju pravo odlučivati o svemu. Potrošač u svim procesima kupnje proizvoda ili usluga mora bit ravnopravan. Zakon je na našoj strani. Mi zaprimimo 3-4 prijave svaki tjedan. Problemi u trgovini se najlakše riješe, postoji Zakon i postoji procedura. Nijedan pravi poduzetnik ne želi biti na strani nekoga tko krši prava potrošača i ne želi da se to pročuje. Kršenja potrošačkih prava u zdravstvu, u obrazovanju, javnoj upravi, kršenja prava od strane javnih poduzeća, to je nešto što je mnogo zlokobnije. Te prijave je mnogo teže riješiti jer su one sustavne, prava se krše sustavno i svima. Tu dolazimo do politike, gdje često nema ni znanja ni volje da se nešto promijeni'', govori Bago.

S druge strane, trgovci imaju individualne zakonske slobodne, odnosno slobodu ponašanja ondje gdje zakon nešto nije definirao, npr. kad kupac vrati neki proizvod zato što mu se više, iz nekog razloga, ne sviđa, te tu, kako objašnjava Bago, trgovac može uraditi što želi, izići kupcu u susret ili odbiti zamjenu.

''Ako je proizvod s nedostatkom, onda je dužan dati zamjenski proizvod ili vratiti novac, ovisi od dogovora s klijentom. Zakon ne prepoznaje robu na sniženju, ako je ona kupljena kao takva i kupac uoči nedostatak, roba se tretira kao roba sa nedostatkom i trgovac je dužan to ispraviti. Događa se da trgovci svojevoljno tumače neki nedostatak, prebacujući krivnju na kupca. Imali smo jedan primjer gdje je kupac kupio sandale i otpao im đon nakon jednog dana. Trgovac mu je rekao da ne zna hodati'', govori Bago i poručuje kako unatoč svemu, svi mi moramo biti više upoznati sa svojim pravima jer neće nitko doći pa sve ove probleme preuzeti na sebe i riješiti ih.

''Moramo se mijenjati svi, moramo znati svoja prava, pa i nevezano za samo potrošačku problematiku. Moramo znati sva svoja prava i stati u njihovu obranu. Do nas je kakvu ćemo uslugu tražiti zauzvrat i koliko ćemo biti uporni u tome''.