Obiteljsko imanje Bijača: tradicija hercegovačkog sela

Udruženje hrvatskih arhitekata odabralo je obiteljsko imanje u Bijači, u zapadnoj Hercegovini, za najuspješnije ostvarenje na području stambene arhitekture u 2011. godini. Projekt potpisuju arhitekti Tomislav Ćurković i Zoran Zidarić iz zagrebačkog Studija 2A, a njihovo ostvarenje je, prema ocjeni UHA, obilježilo proteklu godinu ponajviše zahvaljujući postavljanju visokih kriterija komponiranja u neurbanim prostorima.

Kompleks obiteljskog imanja podignut je na vrhu jednog od pitoresknih zapadno-hercegovačkih brežuljaka, oko kojega se prije zahvata protezao stari suhozid. Sama lokacija obuhvaća oko 35.000 m² površine, izgrađena površina zauzima 500 m², a ukupna tlocrtna površina je 950 m².

Na ulazu na parcelu nalaze se kuća domara i gospodarski objekt, na suprotnom kraju je prostor za sportsko-rekreacijske sadržaje, a na najvišoj i najudaljenijoj točki smještene tri zgrade čija funkcija primarno traži najbolju vizuru. Glavna građevina na imanju je kuća vlasnika koja je pažljivo pozicionirana prema najpovoljnijim pogledima na okolinu, a svojom dužom stranom okrenuta je na jugozapad. U blizini se nalazi gostinjska kuća, te ljetna kuhinja s garažom, a rezultat odnosa ta tri volumena je međuprostor koji predstavlja mjesto moguće ekspanzije za sva tri sadržaja povezana funkcionalno u zajedničku cjelinu.

Arhitektonski jezik je minimalistički, čist i elementaran, kako i dolikuje škrtom krajoliku s naglaskom na low-tech. “Početna ograničenja u vidu budžeta i tehnologije pretvorili smo u prednost, pa je investicija ispala racionalna, a cijeli projekt realiziran je po principu “manje je više“.

Koristili smo građevinski materijal ih neposrednog okoliša, za parterno popločenje i pročelje korišten je (isti i jednako obrađen) kamen iz obližnjeg kamenoloma, a obrada je bila tehnički jednostavna, pri čemu smo koristili ruke i vještine lokalnih graditelja, prijatelja i članova obitelji..“ - kaže jedan od autora Zoran Zidarić, dodajući kako je arhitektonski koncept zamišljen po principu ‘nultog kilometra’ jer su korišteni lokalni materijali i ljudski resursi.

Ambijentalnost imanja oslanja se na tradiciju hercegovačkog sela gdje su upravo ovakvi prostori bili mjesta socijalnih kontakata i društvenih događanja. Kako je imanje smješteno u krševitom i slabo naseljenom krajoliku, prisutna je posebna dimenzija doživljaja samog prostora, ali i atmosfere.

“Budući da je kompleks smješten u kršu i slabo naseljenom krajoliku, ova inicijativa predstavlja pozitivni primjer razvoja maloga gospodarstva, koristeći ono što su nam priroda i zatečeni lokalni uvjeti dali. Arhitektura je nastojala biti integralni dio ovog koncepta“, pojašnjava Tomislav Ćurković.

Uz to, obiteljsko imanje u Bijači u potpunosti je samoodrživo, jer zahvaljujući uzgoju poljoprivrednih proizvoda može funkcionirati samostalno i neovisno.