Svaka kvalificirana osoba može se doseliti u Njemačku na šest mjeseci kako bi tražila posao, ne samo oni čiji je zanimanje na listi deficitarnih, a prednost više nemaju domaći njemački radnici - ovako Berlin najavljuje liberalizaciju tržišta rada u narednom razdoblju, u čemu su mnogi radnici s Balkana vidjeli šansu za odlazak, a demografi i poslodavci razlog za brigu zbog mogućeg novog vala iseljavanja.

Koalicijske stranke u Njemačkoj dogovorile su se u vezi s novim zakonom o imigraciji kako bi privukle radnu snagu koja nije iz EU, jer ovoj zemlji trenutno nedostaje milijun radnika. Čak 60 posto njemačkih poduzeća navodi da im je najveći poslovni problem nedostatak kvalificirane radne snage, objašnjava za Al Jazeeru Mehmed Smajić, novinar Deutsche Wellea.

Potrebe Njemačke

Najveća potreba je u zdravstvu, prije svega kod njege starih lica, u strojarstvu kao i IT sektoru koji trenutno traži 55.000 radnika. Traženi su i elektrotehničari. Međutim, novim zakonom predviđa se da se svaka stručna osoba može doseliti u Njemačku na šest mjeseci da pronađe posao.

''Toj osobi je potrebno nečije garantno pismo i određena suma novca od koje će živjeti u periodu dok ne nađe posao. Za to vrijeme nema pravo na socijalnu pomoć. Njemački ministar unutarnjih poslova Horst Seehofer smatra da bi njemački trebalo poznavati na nivou koji je inače trenutno potreban da bi se položio tzv. ‘integracijski test’, a to je B1. Trenutno je onima iz deficitarnih zanimanja dozvoljeno da dođu i sa slabijim znanjem njemačkog jezika pa da u roku od nekoliko mjeseci to znanje unaprijede. Isto tako više nije neophodno da radno mjesto bude s liste deficitarnih zanimanja niti da na Birou za zapošljavanje postoje domaći radnici koji bi imali prednost pri zapošljavanju”, kaže Smajić, dodajući da postoji velika vjerojatnoća da će ovakav zakon biti usvojen zbog procvata njemačkog gospodarstva.

Tome se nadaju mnogi građani BiH, kao i 27-godišnji trgovac s kojim su novinari Al Jazeere razgovarali, koji se, kaže, više ni ne nada da će situacija biti bolja, pogotovo nakon izbora.

Još uvijek zaposlen u svojoj zemlji, od straha od otkaza nije želio biti imenovan. Međutim, kaže da čeka da Njemačka usvoji novi zakon, a u međuvremenu je upisao tečaj njemačkoj jezika.

“Dugo sam razmišljao da li da odem iz BiH ili ne, mislio sam na rodbinu, prijatelje, kako ću negdje tamo na dalekom Zapadu biti sam bez njih. Međutim, ono što je definitivno učvrstilo moju odluku, zacementiralo je do kraja, jesu ovi izbori koji su se održali. Ne samo što se ništa nije promijenilo, nego opet ista priča 20 godina, ista lica, svi hoće u politiku. Nekom logikom i pogledom na sve godine unazad, zaključio sam da se ništa dogoditi neće a meni ode život. Pucam po šavovima. Nije više to stvar ni posla, imam posao, sposoban sam raditi, nego to što te nitko ne cijeni, sustav ti oduzima dostojanstvo, gazi te do kraja”, objašnjava.

'Tko želi, taj će i otići'

Život u Njemačkoj samo u prošloj godini započelo je desetine tisuća građana BiH. Tijekom 2017. godine Odjel za vize u Veleposlanstvu u Sarajevu procesuirao je više od 17.000 takvih zahtjeva.

Prema podacima Unije za održivi povratak i integracije u BiH, od početka ove godine evidentiran je odlazak 18.000 ljudi. Zabrinjavajuće je, ističu organizacije, što zemlju napuštaju cijele obitelji.

To je slučaj i s obitelji iz Sarajeva s kojom su novinari razgovarali o životu u Njemačkoj. Mladi bračni par nije mogao naći posao u BiH, zbog čega su odlučili svoju šansu potražiti u Zapadnoj Europi, ali je u toj odluci prevagnulo to što su svojoj kćerki htjeli osigurati bolji život.

“Suprug i ja smo već sedam godina u braku i nismo uspjeli da steknemo uvjete za normalan život. Ja imam 33 godine, muž 31 godinu i imamo kćerku od šest i po godina”, kaže ova građanka BiH (ime i prezime poznato redakciji).

Nastavlja pričati kako njen suprug sa srednjom stručnom spremom ima svega četiri mjeseca prijavljenog radnog staža, dok ona sa završenim ekonomskim fakultetom nema niti jedan dan rada u svojoj struci. Stoga se prekvalificirala u medicinsku sestru.

“Idem u školu i na praksu i primam oko 900 eura plaće. S tim da ne znam hoću li uopće taj posao raditi, to je privremeno, dok jezik ne savladam dobro. Moju diplomu fakulteta su mi priznali ali mi treba visok stupanj znanja jezika. Mislim da ću nekad raditi svoj posao u struci, što u Bosni nikad ne bi mogla, jer nisam podobna, a sposobna itekako jesam. Smatram da ćemo sve stići ovdje za kratko vrijeme, što nisam uspjela u Bosni za ovih sedam godina zajedničkog života. Također, želim da moje dijete ima ‘normalan’ sustav školovanja, kao i normalnu zdravstvenu zaštitu”, ističe.

Kako kaže, težak su put prošli dok su stigli do Njemačke. Samo na termin za razgovor za vizu u njemačkom veleposlanstvu čekali su 13 mjeseci.

“Ali tko želi, taj će i otići. Nadam se da će svi mladi i sposobni ljudi otići iz BiH, ako imalo imaju ambicije prema nekom drugom i ljepšem životu.”

Nijemci  zadovoljni radnicima iz BiH

Od ovoga strahuju poslodavci u BiH koji kažu da se već sada osjeti nedostatak radne snage. Izvršni direktor Udruge ekonomista SWOT Saša Grabovac smatra da će Njemačka usvojiti zakon o liberalizaciji tržišta rada, jer podaci pokazuju da je nedostatak radne snage u ovoj zemlji takva da kada bi svi radnici s Balkana otišli tamo ne bi zadovoljili tu potrebu.

“S obzirom na to da je Njemačka u EU i da postoji slobodan protok radne snage unutar same Unije, znači ti kapaciteti drugih zemalja, Rumunije, Poljske, Bugarske, su već jednim velikim dijelom iscrpljeni.”

Ističe da su posljedice odlaska radnika iz BiH već sada vrlo očigledne, i problem je za poslodavca pronaći zaposlenika čak i za one poslove za koje ne treba nikakva kvalifikacija. Zbog toga poslodavci, dodaje, otkazuju neke poslove i odustaju od proširenja kapaciteta. Kao moguće rješenje, Grabovac vidi porezno rasterećenje.

“U Republici Srpskoj je to u manjem obujmu već urađeno, ali naravno da to nije dovoljno, taj nivo od nekih 30 maraka kojih se vlada odrekla u korist radnika. Poslodavci iznad svojih mogućnosti pokušavaju platiti radnike, ali prosječan nivo plaća u EU, posebno Njemačkoj, teško da mogu nadmašiti. Rješenje je jedino u iznimnom povećanju produktivnosti, uvođenjem suvremenih tehnologija.”

Grabovac kaže da su najbolji i najtraženiji radnici davno otišli i sada osiguravaju ambijent za svoju rodbinu i kolege da također odu iz zemlje.

“To su uglavnom mlađe generacije i to nije produkt dobrog obrazovanja i prakse u našim školama, nego poslodavaca koji su im dali potrebne vještine i to je veća šteta. Taman onda kada su trebali svojim znanjem da povećaju produktivnost i utiču na poboljšanje poslovanja oni su otišli.”

S druge strane, ističe Smajić, njemački poslodavci su veoma zadovoljni radnicima s područja zapadnog Balkana, prvenstveno iz BiH, jer su marljivi, vrijedni, komunikativni i odgovorni. Također, pokazalo se da se građani BiH brzo i uspješno integriraju u društvo.