Njemačkim platanima smeta tvrdo tlo, dok mostarski trpe nebrigu

Gradske službe u njemačkom gradu Darmstadtu ovih dana su hitno reagirale i izašle na teren kako bi pokušale spasiti platane koje se nalaze u alarmantnom stanju.

Ove platane, naime, spadaju među najvažnija kulturno značajna područja u pokrajini Hessen.

Budući da je tlo postalo veoma tvrdo, tijekom posljednjih nekoliko godina stabla više ne dobivaju dovoljno hranjivih tvari i nalaze se u lošem stanju. Glavni krivac za ovakvo stanje je čovjek.

Utvrđeno je kako su automobili i teretna prijevozna sredstva, koji godinama prometuju tom dionicom, glavni razlog za tvrdoću terena. Tlo je, prema njihovim riječima, postalo jednako tvrdo kao beton, te propusta tek malu količinu vode, a time i hranjive tvari potrebne za život stabala.

Stručnjaci su utvrdili da bi u najgorem slučaju čak sto platana moralo biti uklonjeno. U tom slučaju su spremni odmah naredne godine zasaditi nove platane, no svi se nadaju kako do toga ipak neće doći.

Kako prenosi RTL Hessen, Odjel za zelene površine Grada Darmstadta trenutno iskopava rupe i uzima uzorke tla, kako bi došli do mogućeg rješenja za problem i time izbjegli sječu.

Naravno, njemački grad Darmstadt je previše daleko da bismo i mi morali voditi brigu o njihovu drveću, ali možemo se brinuti za platane koji krase ulice grada na Neretvi.

Nekad su ova velebna stabla čuvali stražari, dok danas za njih nije izdvojena ni marka u proračunu grada.

Neizdvajanje novca za održavanje platana još je jedan dokaz nebrige Grada o jedinom spomeniku parkovne arhitekture iz austrougarskog doba.

 Aleja platana od 220 prekrasna stabala zasađena je 1887. godine po nalogu tadašnjeg gradonačelnika Mujage Komadine u čast dolaska princa Rudolfa, koji se 1888. godine vjenčao sa Štefanijom. Prema kazivanjima povjesničara, drvorede su čuvali stražari.

Platani mogu živjeti oko 400 godina, a s obzirom na to da je mostarskim oko 130 godina, onda su ta stabla još relativno mlada i o njima je potrebno na vrijeme povesti brigu.

Stručnjak  poljoprivrede pejzažne arhitekture  Bojan Spasojević ranije je upozoravao kako su zbog nebrige vlasti platani postali legla šišmiša i izvor zaraze za biljni svijet.

Danas je ostalo 149 stabala kojima je za opstanak nužno adekvatno konzerviranje, upozorio je ovaj stručnjak.

Spasojević je rekao kako je zemljišni prostor do kraja zabetoniran, zbog pješačke zone, pa stabla doslovno izlaze na ulice. Rekao je i kako su stabla puna gljiva koje dovode do razgradnje unutarnjeg tkiva pri tome narušavajući status stabla. Po njemu sanacija stabala 2015. godine nije dala nekog velikog rezultata.

Poznata aleja platana i trg Rondo nastali su 1896. godine po uzorima zvjezdastog tipa, a djelo su inženjera Miloša Komadine koji je i najzaslužniji za izgradnju prvih perivoja i šetališta u Mostaru'', navodi se u članku iz 2004. godine tada mr.sc., a danas doc.dr.sci.,

Katice Arar. Govoreći o drvoredima i šetalištima u Mostaru, Arar kaže kako smo ''svjedoci da se u većini slučajeva ovoj problematici pristupa krajnje neprofesionalno o čemu nam svjedoči i sam izgled spomenutih spomenika kulture danas''.

U članku objavljenom u Agronomskom glasniku navodi se kako dolaskom Austro-ugarske u ove krajeve dolazi i do prvi planski uređenih vrtova koje postaju jedno od obilježja Mostara. Upozorava se na značenje povijesnih drvoreda i šetališta u stvaranju urbanog identiteta Mostara, kako i važnosti njihove zaštite i očuvanja u izvornom izgledu.

''Ovi drvoredi, kao urbanistički elementi i elementi parkovne arhitekture Mostara, neizbrisivi su iz slike grada i čine ga prepoznatljivim, ponajprije svojim estetskim ugođajem'', navodi Arar.

Već krajem 19. stoljeća oko Rondoa je podignuto šest radijalnih aleja uz novoizgrađene ulice. Ulica Nikole Šubića Zrinjskog (nekadašnje Lenjinovo šetalište) i Ulica kneza Branimira zasađene su stablima orijentalne platane. Jedni izvori kažu kako je to bilo 1884., dok drugi navode kako je riječ o 1896., a sadnice su donesene iz Austrije. Dendrološki spomenik prirode Ulica kraljice Katarine i Ulica kralja Tvrtka zasađene su od 1902. do 1910. godine stablima krupolisne lipe dok su Ulice Petra Krešimira IV i kneza Mihajla Viševića Humskog bile zasađene običnim orahom.

Ove sadnice donesene su s padina Prenja. Aleja platana je 1986. godine zaštićena kao dendrološki spomenik prirode te je svrstana u prvu kategoriju objekata prirodnog naslijeđa.

''U pionirskim radovima na izgradnji mostarskih perivoja i aleja najveće zasluge svakako ima inž. Miloš Komadina, koji je 1897. godine proglašen počasnim građaninom Mostara. Na žalost, niti jedna od spomenutih ulica, koje je projektirao i izgradio, danas ne nosi njegovo ime. Njegov grob u groblju Masline jedino je obilježje koje Mostar podsjeća na jednog od njegovih najvećih graditelja'', navodi Arar u ovome članku. Upozoravajući kako bi ''zbog izuzetne vrijednosti drvoreda, ne samo kao ekoloških, već i kao povijesno-spomeničkih cjelina, trebalo bi znatno više pozornosti posvetiti ovoj problematici'' Arar navodi kako u su stabla ugrožena zbog ratnih stradanja, ali i zbog ''neadekvatne i zakašnjele sanacije'', ''neodgovarajuće zaštite od štetnika, neprimjerene sječe velikih grana radi regulacije prometa, povećanja asfaltnih površina preko 95 posto''.