Ne gubimo nadu u bolje sutra – Sretan Praznik rada!

Međunarodni praznik rada - Prvi svibanj obilježava se kao spomen na velike radničke prosvjede održane u Chicagu 1. svibnja 1886. godine, kada je u sukobima s policijom poginulo više od dvije stotine radnika, a osmero je radnika osuđeno na smrt.

Radnici su se štrajkom nastojali izboriti za svoje dostojanstvo i prava među kojima i osmosatno radno vrijeme. U prosvjedima koji su zahvatili više od 1.200 tvornica u cijelom SAD-u sudjelovalo je između 350.000 i 400.000 radnika i radnica koji su napustilo svoja radna mjesta i krenuli u marš ulicama zahtijevajući osmosatno radno vrijeme po principu 8:8:8, odnosno 8 sati rada, 8 sati odmora i 8 sati slobodnog vremena.

Štrajku su se pridružili i radnici tvornice McCromick Harvester Works iz Chicagoa, no 3. svibnja poslodavci su među radnike poslali svoje ''štrajkolomce''. Između radnika i njih došlo je do sukoba te je intervenirala policija ranivši mnoge i ubivši četvero radnika.

Kao odgovor na taj događaj 4. svibnja, anarhisti i radnički aktivisti sazvali su za 20:30h mirnu skupštinu na Haymarket trgu gdje se trebalo raspravljati o daljnjim tokovima borbe i o odgovoru na akcije policije.

Oko 22h kad je skup bio pri kraju policija je zahtijevala raspuštanje skupštine no tada je netko iz gomile, u kojoj je preostalo oko 200 ljudi, bacio bombu ubivši jednog i ranivši nekoliko policajaca.

Policija je otvorila vatru pri čemu je ubila sedmero svojih redarstvenika (što je utvrđeno kasnijim medicinskim pregledom) i mnogo radnika i radnica čiji broj do danas nije utvrđen.

Nakon događaja uhićeno je devetoro anarhista i radničkih aktivista od kojih je na kraju puštena jedino Lucy Parsons. Suđenje aktivistima bilo je namješteno i puno kontradikcija, nikada nije pronađen ni jedan dokaz koji bi upućivao da su bombu bacili optuženi, a neki svjedoci su tvrdili da radnici uopće nisu bacili bombu već da se radilo o provokaciji u režiji službe agenata Pinkerton.

No, sud nije bio zainteresiran za istinu, aktivistima se nije sudilo radi ubojstva već radi njihovog aktivizma - radi njihove borbe za svoja prava. Tako je i u optužbi pisalo da su oni osuđeni radi svojih govora i pamfleta koji su nadahnuli štrajk koji je kulminirao ubojstvom policajca.

Od osmero osuđenih četvoro njih, Albert Parsons, Adolph Fischer, August Spies i George Engel obješeno je 11. studenog. 1887. Louis Lingd izvršio je samoubojstvo uoči vješanja, Michael Schwab i Samuel Filden osuđeni su na doživotnu robiju, a Oscar Neebe na 15 godina zatvora.

Na spomeniku žrtvama Haymarketškog masakra upisano je ''Doći će dan kada će naša šutnja biti moćnija od vašeg blebetanja!'', zadnje riječi kojima se okupljenima prije nego je obješen obratio August Spies.

U čast ovim žrtvama i ovom događaju , koji su kroz svijet prenijeli marljivi aktivisti, ponajviše Lucy Parsons, Prvi Maj se diljem svijeta, od kada je priznat na Drugom kongresu Internacionale 1891., slavi kao Međunarodni dan radnika i radnica, poznat i kao May Day.