Nakon neplaćenog rada, odlučio stvoriti vlastitu farmu

Prolazeći koritom Rame od Gračanice prema Prozoru ne bismo mogli ni zamisliti što se sve krije iznad tih uskih klanaca i tjesnaca gdje još uvijek huče ostaci rijeke prkoseći ljudima.

Kada skrenete sa Crnog mosta prema Gorici verući se uskom i uzbrditom lokalnom cestom ni zamislit ne biste mogli koja ljepota je skrivena na goričkim proplancima.

A kada gore dođete ugledate tek ozelenile proplanke, osjetite tišinu, doživite istinski dodir prirode.

Upravo u takvom okruženju svoje mjesto je našao Dalibor Ćurdo. Za njega to nije novo mjesto, to je njegova djedovina, mjesto gdje je pružao svoje prve korake, gdje je naučio živjeti, raditi i od rada stvarati korisna dobra.

Dalibor je jedan od rijetkih mlađih naraštaja koji sebe pronalazi ovdje u svom kraju i na svojoj zemlji, a nikako negdje u inozemstvu. Rođen je u mnogobrojnoj obitelji Marka i Ane ćurdo koji su na svijet podigli osmero djece. Ljubav spram obitelji, rodnoj grudi i radu podarili su Marko i Ane svojoj djeci, a Dalibor je to konkretno pokazao stvarajući farmu ovaca. Rođen je 1987. godine te je po završetku srednjoškolskog obrazovanja kroz zanimanje bravar svoj kruh potražio radeći u Republici Hrvatskoj. Nakon nekoliko godina provedenih na hrvatskim gradilištima i uzaludnog pokušaja naplate svog rada od najmanje tridesetak tisuća kuna, odlučio je biti sam svoj poslodavac vrativši se kući te započinje stvaranjem vlastite obitelji i vlastitog posla kroz malu farmu ovaca.

Zatekli smo ga upravo na goričkim proplancima kako pazi na svoje stado tijekom ispaše.

O počecima bavljenja stočarstvom i planovima Dalibor nam je kazao: „Nakon rada po Hrvatskoj i neplaćenog rada odlučio sam se vratiti i započeti baviti se stočarstvom. Najprije sam nabavio desetak ovaca i kroz četiri godine stvorio sam stado od 290 grla. Ovdje na Gorici imamo svoje zemlje i druge zemlje koja se ne koristi što je idealno za bavljenje ovakvim poslom. Sve je to započelo iz ljubavi ali i potrebe.“

Započeo je Dalibor svoju priču. I dok govori polako priprema roštilj za goste, a to jasno poručuje kako se odnosi spram posjetitelja i svih putnika namjernika koji dođu na ovo područje Gorice. I dok slasni mirisi roštilja mame nepce Dalibor nam nastavlja priču o svom radu: „Uzgajam pasminu Pramenku. Smatram da je najbolja pasmina za naše prostore, otporana je na sve i ima veoma ukusno meso, a to mi je najlakše plasirati. Sve što uzgojim prodam svojim redovim kupcima pripremajući najviše janjce na mesarski način, a često svojim kupcima i pečem meso za različite prigode; bilo da se radi o žalosti, bilo da se radi o nekim svečanim ručkovima i drugim različitim feštama. O svom stadu vodim računa te su pod stalnim veterinarskim nadzorom, jer ako mislite raditi neki posao onda morate o njemu voditi računa do svake sitnice i vaši kupci moraju biti zadovoljni. Meni dobro, a oni zadovoljni“. S ugodnim smješkom naglašava Dalibor.

I tako dok razgovaramo uz roštilj, a ovce pasu po proplanku dok ih paze Daliborovi psi pomagači, između šljiva se pojavi njegog otac Marko sa harmonikom svirajući popularne melodije. Tada nam je bilo jasno zašto je ta obitelj brojna i zašto je uvijek vesela, druželjubiva i nadasve optimistična.

Taj duh vedrine se mogao samo naslijediti i naučiti u takvoj jednoj obitelji.

„Nedavno sam napravio štalu za ovce. To me poprilično koštalo, no, bez ulaganja ne može se dalje napredovati. Predao sam zahtjev za federalni poticaj, pa vidjet ćemo hoće li šta od toga biti. Sve što sam do sada uložio su moja vlastita sredstva. Obično kod nas kažu da se nešto ne isplati raditi. Sve se isplati raditi samo je važan rad, snalažljivost i korektan odnos prema kupcima.“

Daliborova supruga Nada radi u trgovini u Prozoru i imaju sad zasad jedno žensko dijete, a vjerujemo da će to biti brojnija obitelj iako su ova moderna vremena donijela drugačije standarde. Prema njegovim riječima, toj je jedna mala prednost, no njegov posao na farmi ne ovisi o njezinoj plaći.

Kada je u pitanju prehrana ovaca onda je dovoljno kazati samo da su ovce na stalnoj domaćoj ispaši i da se sijeno za zimsku prehranu kosi upravo sa livada po Gorici. Upravo ta čistoća je njegova prednost što se vidi po ugojenim čistim ovcama i vuni koja se bijeli kao snijeg.

''Svaka potpora poticaja države bi dobro došla, a ja se ipak najviše uzdam u svoj rad'', zaključio je Dalibor.