Najveći problem današnjeg bankarstva je pohlepa

Matica hrvatska u suradnji s Hrvatskom biskupskom konferencijom organizirala je neobičnu tribinu pod nazivom ''Etika i novac''.

U ovo vrijeme zaista škakljiva tema, koja gotovo da već svojim nazivom samu sebe pobija, upravo je razlog, uz stajalište gotovo svakog stanovnika ovog planeta - da tamo gdje vlada novac nema etike, što su se dvije institucije udružile i organizirale ovu tribinu.

Kao glavnog gosta predavača iz Matice hrvatske i HBK-a doveli su Georga Freiherr von Boeselagera, vrlo uspješnog i osobno odgovornog bankara iz Münchena.

''Među morem 'pokvarenih'', bezličnih i pohlepnih bankovnih giganata, želja nam je bila kao predavača pozvati baš nekoga iz bankarske branše. Gospodin Boeselager slovi za osobu čija matična tvrtka, kao i on sam, prije svega drže do 'ljudskog' lica svoje banke kroz politiku rada u interesu svojih klijenata, kao i njihovu zaštitu'', rekao je prije predavanja u uvodnom govoru jedan od domaćina tribine, profesor Gordan Črpić, voditelj Centra HBK za socijalni nauk Crkve.

Naglasio je i prilično očito nepostojanje svijesti hrvatskih građana o tome što je to banka, čemu služi i kako se koristiti njenim uslugama, a to pripisao donekle i dugim periodom življenja u komunističkom režimu u kojem se ljudi jednostavno nisu morali prilagođavati ni razmišljati o proizvodima koje banke nude, jednostavno zato što ih je bilo toliko malo da ih je koristio jednoznamenkasti postotak stanovništva.

''Preuzeli ste doista veliki rizik pozivajući jednog bankara da priča o fiskalnoj etici – ali zahvaljujem vam na ukazanom povjerenju'', našalio se na vlastiti račun Boeselager odmah na početku zanimljivog predavanja.

Boeselager je najprije u vrlo kratkim crtama opisao svoj poslovni put, od prve banke u kojoj je ikada radio, njemačkom Metzleru pa do pozicije jednog od partnera i suvlasnika male privatne banke Merck Finck & co. Odmah u nastavku pokušao je odgovoriti na uvodno pitanje koje mu je postavljeno od  organizatora, o tome što misli do koje granice bi banke trebale biti isključivo profitabilna institucija, a kada bi trebale postati javna institucija.

''U osnovi, najveći problem današnjeg bankarstva je pohlepa. Naravno da je za razliku od razmijene novca za dobra i usluge, u poslu razmijene novca za novac osnovni cilj profit, o čemu je stoljećima prije mene govorio i sveti Toma Akvinski, međutim, to je dovelo do bezobzirnog iskorištavanja ljudi.

Jedan od najvećih bankarskih grijeha jest neupućivanje svojih klijenata u njihova prava i obveze u slučaju korištenja nekog od proizvoda koje banke nude, a prije svega neupozoravanje klijenata na rizike koje preuzimaju.To je u konačnici dovelo do domino efekta čiji rezultat, ono što se na današnjoj međunarodnoj monetarnoj sceni događa – zovemo 'famoznom' riječju kriza. I to kriza koja traje već duže od desetljeća'', rekao je Boeselinger, a kao posebno težak 'Gordijev čvor' koji ne da iz te krize van, istaknuo je bezlične bankarske kuće, gigante s desecima tisuća zaposlenih, koje su došle pod zaštitu država i jednostavno postale, upotrijebivši englesku frazu – 'too big to collapse' (preveliki da propadnu op. a) i nužno zlo koje se ne može zaobići.

''Mislim da protekcija banaka ne smije postojati i da banke moraju moći bankrotirati, a 'too big to collapse'' izraz izbrisati iz financijskog riječnika. Nadalje, financijski proizvodi koje kupci ne razumiju i ne trebaju – ne trebaju se i ne smiju se ni proizvoditi. Jer, inače, ako za to ne postoje sankcije, zašto bi onog koga interesira isključivo profit bilo briga za dobrobiti svog klijenta, krajnjeg kupca'', istaknuo je Boeselinger, dovevši time predavanje do dijela u kojem se osvrnuo na odgovornost i varijacije na temu te riječi koja bi se, kako Boeselinger kaže, ''trebala uvijek pisati s velikim 'O'.