U trenutku kada napetosti na Bliskom istoku bude strah od ponavljanja sličnog scenarija, nestašica goriva i ograničenje iz 1979. godine ponovo su u fokusu javnosti.
Na naslovnici zagrebačkog Večernjeg lista od 4. svibnja 1979. godine dominirao je naslov "Vozila upola manje", najavljujući članak o početku primjene izvanrednih mjera u prometu u tadašnjoj SFRJ.
Riječ je bila o sustavu "par–nepar", uvedenom kao odgovor na ozbiljnu nestašicu goriva izazvanu drugom velikom naftnom krizom, koja je uslijedila nakon političkih previranja na Bliskom istoku i smanjenja globalne proizvodnje nafte.
Mjera je podrazumijevala kako vozila smiju na cestu samo svaki drugi dan, ovisno o zadnjem broju registarske oznake - parnom ili neparnom. Time je broj automobila gotovo preko noći prepolovljen.
Već prvog dana primjene zabilježeno je znatno rasterećenje prometa u gradovima, ali i nagli porast broja putnika u autobusima i tramvajima, koji su često bili pretrpani.
Osim ograničenja prometa, uvedene su i dodatne mjere štednje. Na benzinskim crpkama dolazilo je do redukcija i ograničenja točenja goriva, a građani su se suočavali s redovima i povremenim nestašicama osnovnih potrepština. Država je pozivala na racionalno korištenje energenata, a javni diskurs bio je usmjeren na disciplinu i kolektivnu odgovornost.
Mjere su imale snažan utjecaj na svakodnevni život. Građani su prilagođavali radne obveze, organizirali zajedničke prijevoze, a mnogi su češće koristili javni prijevoz ili se okretali alternativnim načinima kretanja. Sustav "par–nepar" ostao je simbol razdoblja u kojem su ekonomske okolnosti izravno oblikovale život stanovništva.
Gotovo pola stoljeća kasnije, slične teme ponovo dolaze u fokus. Rat između Sjedinjenih Američkih Država i Izraela s jedne strane te Irana s druge izazvao je poremećaje na globalnom tržištu energenata, uz rast cijena nafte i strah od zatvaranja ključnih transportnih pravaca poput Hormuškog tjesnaca, kroz koji prolazi značajan dio svjetske opskrbe naftom.
Stručnjaci upozoravaju kako bi daljnja eskalacija mogla dovesti do ozbiljnih poremećaja u opskrbi gorivom, osobito u Europi, i dalje snažno ovisnoj o uvozu energenata. U takvim okolnostima, države posežu za izvanrednim mjerama štednje, uključujući i ograničenja u prometu, kakva su već viđena u prošlosti.
Iako nema službenih najava uvođenja mjera poput "par–nepar", iskustvo iz 1979. godine pokazuje koliko brzo energetska kriza može promijeniti svakodnevni život građana i gospodarstva.
