Mostar pet puta slabiji od Tuzle po broju zaposlenih!

Studija gospodarskih djelatnosti Mostara, koju je radio Ekonomski institut iz Sarajeva pokazuje kako poslovni prostor na području grada nije adekvatno iskorišten.

Grad Mostar je po prostornoj učinkovitosti daleko iza Sarajeva, Tuzle, Zenice... Po kilometru četvornom u Mostaru se 2009. stvara tek 0.9 milijuna maraka i postiže zaposlenost 22 radnika. Primjerice, za usporedbu, Sarajevo postiže 93,6, a Tuzla 109,9 radnika, čime je Mostar tek malo veći od federalnog prosjeka od 16,3 radnika.

Ili bolje rečeno, u Tuzli radi pet puta više ljudi po četvornom kilometru nego u Mostaru. Na slabu iskorištenost prostora utječu, kako je obrazloženo u zaključku studije, dva ključna čimbenika.

Prvi čimbenik je da je prostor Grada u značajnoj mjeri determiniran po ekonomskim namjenama na osnovi gospodarske strukture iz razdoblja industrijske ekspanzije sedamdesetih i osamdesetih godina prošlog stoljeća.

Drugi čimbenik je da nije postignuta učinkovita tranzicija prostora i ekonomske strukture gospodarstva Grada.

Naime, prostor koji se nalazi u rukama privatnih vlasnika ne koristi se u produktivne ekonomske svrhe i više je predmet potencijalnog trženja iz koga se očekuju kapitalni dobici. Preciznije rečeno, prostor je u rukama onih koji ne misle pokretati industrijske ili neke druge ekonomske aktivnosti, osim da ga prodaju zainteresiranim investitorima koji bi imali kapacitet pokrenuti neke nove ekonomske aktivnosti, a postojećim vlasnicima donijeti kapitalne dobitke.

Takva situacija zahtijeva vrlo složene mjere pokretanja ekonomskih aktivnosti i ograničava izglede za dinamiziranje ekonomskog razvoja na području Grada.

Fenomen privatnog posjedovanja prostornih resursa i javnog interesa za pokretanje ekonomskog razvoja prisutan je u prostoru namijenjenom industriji, turizmu i poljoprivredi. To će, kako se navodi u studiji, zahtijevati razvijanje adekvatnih politika kojima će se potaknuti aktiviranje raspoloživog prostora u namjene pokretanja ekonomskog rasta. Tu se moraju uključiti prvenstveno mjere ekonomske prirode, a zatim i mjere regulatorne prirode, kada se u slučajevima postojanja javnog interesa privatno vlasništvo pokazuje kao prepreka za racionalnu upotrebu prostora.

Grad Mostar ima povoljnu situaciju da prostor u cjelini nije ograničenje njegovom razvoju. Međutim, Mostar se nalazi pred posebnim izazovom kako ostvariti u prostornom smislu tranziciju od industrijskog ka servisnom gradu i kako osigurati da prostor bude izvor blagostanja građana utemeljenog na dinamičnom ekonomskom razvoju koji stvara veći dohodak, nove investicije, radna mjesta i osigurava održivost razvoja.

Kako prenosi mostarski Dnevni list, u izradi studije o gospodarskom razvoju Mostara Ekonomskog instituta iz Sarajeva sudjelovali su ekonomski stručnjaci predvođeni dekanom Antom Domazetom i profesorom Vjekoslavom Domljanom.