Milijarde eura leže na neaktivnim ili zaboravljenim računima – i to u Njemačkoj! Kako je to moguće? "U većini slučajeva vlasnik računa je vjerojatno preminuo i nema nasljednika, ili račun uopće nije zabilježen u dokumentima", kaže profesor ekonomije Christian Klein sa Sveučilišta u Kasselu.
I njega je iznenadilo što je stručna analiza, provedena po nalogu Ministarstva obrazovanja i istraživanja, procijenila da je riječ o čak 4,2 milijarde zaboravljenih eura.
"Može se dogoditi i kako su u pitanju ilegalna sredstva, crni novac, novac od droge – pa su vlasnici možda i sretni što se na taj novac zaboravilo."
Račun se smatra zaboravljenim kada banke godinama ne uspijevaju uspostaviti kontakt s vlasnikom. Iz Sparda banke Hessen poručuju: "Trajno neaktivni računi prolaze kroz opsežan i višestupanjski postupak provjere i informiranja. Važno nam je učiniti sve što je u našoj moći kako bi pronašli vlasnika računa ili ovlaštenu osobu."
Ako ni tada ne dođe do kontakta, većina banaka nakon 30 godina zatvara račun. Ali, ako se, primjerice, nakon 45 godina netko javi i zatraži svoj novac, banka je obvezna vratiti ga.
Rado bismo o ovoj temi razgovarali i s drugim bankama, ali na naše upite uglavnom stižu odbijanja. Nije ni čudo, kaže profesor Klein: "Imam utisak kako je većini banaka to na neki način neugodno. Eto, novac je zaboravljen, stoji tako, a neugodno je pomisliti kako ga banka – pod navodnicima – jednostavno prisvoji.“
Thorsten Haese, glavni pravnik Njemačke udruge banaka zna zašto se financijske institucije o ovome radije ne izjašnjavaju: "Po našem mišljenju to jednostavno nije tema. Prirodno je ponekad izgubiti kontakt s klijentom, a što tada slijedi jasno je propisano. Zato s naše strane nema potrebe za raspravom."
Milijarde koje samo tako leže, naravno, bude zanimanje – i u saveznoj vladi. U koalicijskom sporazumu na stranici 79 stoji: "Podržavamo društvene inovacije i za to koristimo sredstva s neaktivnih računa u fondu."
Kako bi vlada uopće mogla osnovati takav fond, banke moraju predati taj novac. Za bankarsku udrugu to je problem: "Mi smo s klijentom sklopili ugovor. Ne može se očekivati kako ćemo sada taj novac predati nekome drugome. Osim toga, to uvijek ima pomalo gorak prizvuk kada država posegne za privatnim imovinskim pravima", kaže Torsten Haese.
Jasno, problema ima – ali to nisu stvari koje se ne bi mogle riješiti uz malo dobre volje, smatra profesor ekonomije Klein. "U Europi već imamo primjere gdje to funkcionira. U Velikoj Britaniji postoji model po kojemu se iz tih sredstava financira socijalni fond – i to prilično uspješno."
Većina ljudi, naravno, želi izbjeći da njihovi računi odu u zaborav. Samo je pitanje – kako to najbolje spriječiti?
"Savjetujemo našim klijentima obavezno napraviti popis na papiru. U njemu treba stajati s kojom bankom imaju ugovore – i molimo uvijek upisati i broj računa“, kaže Katharina Lorenz iz potrošačkog centra Hessen. Ona vjeruje kako će problem ubuduće postajati sve veći.
"Sve je više online računa. Njih nećete slučajno pronaći, kao staru štednu knjižicu u sefu ili ladici. Zaboravljaju se lozinke, aplikacije se ne ažuriraju. Mnogo toga ostaje u telefonu do kojeg možda više nitko nema pristup."
Od oko 110 milijuna tekućih računa u Njemačkoj, već se sada više od 70 posto vodi online.
Za nasljednike koji sumnjaju kako negdje još postoje neotkrivena sredstva, Udruga banaka nudi besplatnu uslugu pretraživanja računa. "Ako nam se netko obrati, očekujemo kako postoje barem neki pokazatelji kako ima nepoznate imovine. Tko ima osnovanu sumnju kako postoji neotkrivena imovina, može se obratiti nama i mi ćemo upit proslijediti našim članicama bankama“, kaže glavni pravnik Haese.
Udruga bankara prima oko 1.000 takvih upita godišnje – a njihov broj stalno raste piše Deutsche Welle.
Manager.ba
