"Iznevjerila si svoj narod Evita, trebala si biti besmrtna", pjevali su David Essex, Antonio Banderas i brojni ostali interpretatori Chea u mjuziklu Evita.
Kao što je i Maria Eva Duarte de Peron među svojim poklonicima bila poznata kao Evita, tako se i Cristina Elizabeth Fernandez de Kirchner u medijima često naziva samo Cristinom.
Ovo zbližavanje medija i naroda s argentinskom predsjednicom nije čudno s obzirom da je bankrotiranu i poniženu naciju dovela do brzog gospodarskog rasta. Sličnosti između Evite i Cristine ne prestaju s njihovom popularnosti. Obje su bile supruge argentinskih predsjednika, Juana Perona i Nestora Kirchnera. Vjerojatno je samo smrt spriječila Evu Peron u postanku prvom predsjednicom Argentine.
Argentina je zemlja koja je u mnogočemu slična SAD-u. Ove zemlje su stekle nezavisnost od kolonijalnih sila u razmaku od 30-ak godina, velik broj europskih siromaha je trbuhom za kruhom naseljavao i Ameriku i Argentinu. Ono što je odvojilo ove dvije zemlje u njihovom zajedničkom tijeku povijesti je upravo odnos prema tim siromasima.
Dok su se Irci, Nijemci, Nizozemci i ostali utrkivali američkim prostranstvima u potrazi za što boljom parcelom, siromašni doseljenici u Argentinu su uglavnom mogli računati na nadničenje kod zemljoposjednika – bogataša koji su svoja sredstva trošili na školovanje po Europi i izgradnju raskošnih rezidencija. Globalnom i nacionalnom krizom sredinom prošlog stoljeća, Eva Peron postaje heroinom među Argentincima zbog zalaganja za najsiromašnije slojeve stanovništva iz kojih je i sama potekla.
Financijska kriza na prelasku iz 20. u 21. stoljeće je iznjedrila novu osiromašenu i besperspektivnu Argentinu koja, kako su se stvari tada činile, nije mogla prebroditi onaj ključni trenutak iz njene povijesti, a to je odnos prema najsiromašnijim. Kulminacija općeg kaosa je kulminirala krajem 2001. kada u samo dva tjedna, Argentina mijenja tri predsjednika. Dolaskom na čelo države Eduarda Duhaldea, ova južnoamerička zemlja se polako počinje stabilizirati, a za predsjednikovanja Nestora Kirchnera Argentina vraća ogromni dug MMF-u i započinje masovne javne radove kojim se zapošljavaju brojni nezaposleni. Popularnost koju je bračni par Kirchner stekao uspješnim vođenjem države rezultira kandidaturom Cristine Fernandez Kirchner za mjesto predsjednice, koje u Argentini uključuje i ovlasti predsjednika vlade.
Kirchneri su, kao i Peroni, imenovali i novi pravac u argentinskoj politici, nazvan Kirhnerizam koji se protivi neoliberalnoj ekonomiji, aktivno radi na štićenju ljudskih prava i zastupa industrijski razvoj. Iako su Kirhnerovske gospodarske mjere poput nacionalizacije kontroverzne u neoliberalnoj ekonomiji, upravo su te mjere dovele Cristinu Kirchner do popularnosti Eve Peron.
Sličnost Kirchnera i Perona ne prestaje ni u njihovom osobnom bogaćenju koristeći visok državni položaj, tako da ih neki protivnici optužuju za zlouporabu povlaštenih informacija pri građevinskim projektima.
Izlaskom iz krize, popularnost Cristine Kirchner polako počinje padati među Argentincima. Kao što je i Winston Churchill nakon uspješnog vođenja Velike Britanije kroz II. svjetski rat teško poražen na prvim poratnim izborima, tako je i prestanak financijske krize počeo opasno «drmati» predsjedničku stolicu Cristine Kirchner.
U tim trenucima, ona koristi «asa iz rukava», nezaliječenu ranu argentinskog ponosa, a to je Falklandsko otočje ili Malvini. Odnosi s Velikom Britanijom se zaoštravaju zabranom uplovljavanja brodova sa zastavom ovog otočja u luke država članica južnoameričke trgovinske zajednice Mercosur. Članice ove zajednice su Brazil, Argentina, Urugvaj i Paragvaj, a Venezuela će to ubrzo postati. Brodovi s Falklanda tako ne mogu uploviti u nijednu južnoameričku luku kojoj gravitiraju.
Zaoštravanje situacije s Britanijom teško da će dovesti do novoga rata, uzevši u obzir težak argentinski poraz iz 1982., ali će sigurno dovesti do rasta popularnosti Cristine Fernandez de Kircher koja je iskoristila pouke iz filma 'Predsjedničke laži'. Ništa bolje za održavanje na vlasti od zveckanja ratom.