Kome gravitiraju Kreševo i Kiseljak?

Zemljopisno Kiseljak i Kreševo više gravitiraju Sarajevu nego Travniku, administrativnom sjedištu Srednjobosanske županije, koju čine i ove dvije srednjobosanske općine.

Ali, sa Sarajevom kakvo je danas, s bitno izmijenjenom nacionalnom strukturom stanovništva u odnosu na prijeratno razdoblje, većinu Kiseljačana i Kreševljaka danas ne veže ništa osim posla i zdravstvenih usluga koje koriste. S druge strane, još se nije razvila ni pretjerana bliskost prema Travniku, jer ni u ovoj srednjobosanskoj općini Hrvati nisu ostvarili jednakopravnost.

Preustroj Travnika, kojim bi i Hrvati odlučivali o važnim pitanjima za današnje administrativno središte SBŽ-a, nema ni na pomolu, a Travnik je opterećen i neriješenim poslijeratnim ubojstvima hrvatskih povratnika i policajaca te neprocesuiranim ratnim zločinima.

Također, podijeljena su i mišljenja o razini kvalitete zdravstvenih usluga hrvatske bolnice u Novoj Biloj (općina Travnik) kojoj će, po svemu sudeći, trebati još dosta vremena, ali i novca da kadrovski zadovolji potrebe ovdašnjeg stanovništva za kvalitetnom zdravstvenom uslugom.

Kiseljak i Kreševo danas ne osjećaju pripadnost ni Travniku ni Sarajevu, žele biti dio neke buduće hrvatske jedinice, ma kako se zvala, zaključak je izvučen iz razgovora s nekoliko Kiseljačana i Kreševljaka.

“Prije rata sam živjela i radila u Sarajevu. Suprug mi je radio u sanitetu i na zadatku je ranjen u ratnom Sarajevu, a poginuo je 4. veljače 1993 godine kao prva žrtva bošnjačko-hrvatskih sukoba u Fojnici. Ja sam dobila otkaz u Union investu, ali sam uspjela vratiti stan u Sarajevu. Kada gledam Sarajevo prije i nakon rata, razlike su ogromne. Potpuno se promijenila nacionalna struktura stanovništva. Ja osobno puno toga u Sarajevu mogu dobiti zahvaljujući prijeratnim poznanstvima, ali to teško mogu drugi jer danas u Sarajevu nije poželjno izjašnjavati se kao Hrvat. To definitivno nije ono Sarajevo u kojemu smo ja i pokojni suprug živjeli prije rata. Mi iz središnje Bosne ovakvom Sarajevu ne pripadamo i za nas Hrvate bila bi katastrofa pripajanje Sarajevu“, kaže za Večernji list Mirjana Barbić, Kiseljačanka rodom, koja je godinama živjela i radila u Sarajevu.

Prema Travniku, kaže, ne osjeća posebnu pripadnost, tu i tamo obavi poslove koji joj zatrebaju i to je sve. Barbić podsjeća da je na desetke radničkih autobusa dnevno prije rata vozilo na relaciji Kiseljak - Sarajevo. Danas je radnika manje, ali kvalifikacijska struktura je puno bolja.

"Kiseljačani, koji su prije rata radili u Sarajevu, bili su uglavnom radnici u građevini, puno manje obrazovani u odnosu na ljude iz ovog kraja koji danas rade u Sarajevu, u federalnim i državnim institucijama vlasti. To je jedini napredak ostvaren nakon rata u odnosima Kiseljaka i Sarajeva. Postoji i ta nostalgija za uslugama zdravstvenih ustanova u Sarajevu, puno izraženija kod starijih ljudi koji teže mijenjaju navike. Mlađi to ne osjećaju. To su neki praktični razlozi naše okrenutosti ka Sarajevu. Politički, pripojiti Kiseljak i Kreševo Sarajevu bilo bi jednako kao posoliti more, a znamo da šaka soli moru ne znači ništa“, smatra Mladen Mišurić Ramljak, načelnik općine Kiseljak o pripajanju Kreševa i Kiseljaka Sarajevu.

I Kreševljaci ne osjećaju pripadnost ni Sarajevu ni Travniku, a jedino u što su sigurni jest da su nezadovoljni današnjim ustrojem BiH.

“Generalno, mi smo nezadovoljni i ovakvim kao i prijedlogom ustroja BiH, po kojem bi se pripojili Sarajevu. Hrvatska federalna jedinica po meni je jedino rješenje kojim bi bili zadovoljni. Ukidanje Federacije BiH je ono što priželjkujemo, a osim federalnih jedinica, među kojima i hrvatske, općina i država kao jedine razine vlasti bile bi rješenje i za nas Hrvate iz Kreševa“, kaže za mostarski list Zdenko Laštro, poduzetnik iz Kreševa. Po njegovu mišljenju, Hrvatima iz ove srednjobosanske općine danas su podjednako blizu, odnosno daleko i Travnik i Sarajevo.

Slično razmišlja i Branko Ivičević, diplomirani inženjer strojarstva, profesor skupine stručnih predmeta i matematike u Srednjoj strojarskoj školi u Kreševu.

"Ja sam 15 godina, ali prije rata živio u Sarajevu. Današnje Sarajevo i kakvo je bilo prije rata nemaju nikakvih sličnosti. Mi bi se kao Hrvati jednostavno utopili, ni o čemu ne bi odlučivali i nestali bi ukoliko bi nas pripojili Sarajevu. Što se zdravstvenih usluga, koje većina navodi kao argument pripajanju Sarajevu tiče, mi ne trebamo izmišljati toplu vodu. Pogledajmo kako je to riješeno u Republici Hrvatskoj, s zdravstvenom iskaznicom možete se liječiti bilo gdje. Upravo je to prostor za ogromne uštede, a ne prekrajanje granica na našu štetu. Ja sam za hrvatsku jedinicu, ili kako god je nazvali u čiji bi sastav ušle sve općine s hrvatskom većinom s Mostarom kao sjedištem. Sve ostalo, neprihvatljivo mi je“, zaključuje Ivičević.