Kako je Žeks Doner iz Mostara krenuo u osvajanje Balkana
Mostar i Hercegovina desetljećima donose snažne poduzetničke priče. Jedna od onih koje jasno pričaju kako se od skromnog početka može izgraditi ozbiljan poslovan sustav je priča o Žeks Doneru, danas toliko znanom brendu diljem Bosne i Hercegovine, s ambicijama koje sežu prema tržištu cijelog Balkana.
Iza priče stoji Želimir Marić, koji je 2014. godine, zajedno s obitelji, krenuo, gotovo simbolično, s malim kioskom i jednostavnom idejom: napraviti obrok kojem će se ljudi vraćati. Upravo je ideja o "okusu koji se pamti" postala temelj priče koja je uslijedila.
Receptura iz pretprošlog stoljeća
"Radimo po proceduri mog prijatelja Hasana iz Berlina. Njegov pradjed počeo je praviti kebab 1890. godine", objašnjava Marić svoj poslovni put za Bljesak.info.
"S njim sam surađivao sedam - osam godina, a onda mi je rekao: "Žeks uzmi Balkan, radi ga. Ja radim Europu. Nama je daleko i Grčka i Bugarska i Rumunjska i Albanija i Kosovo... Uzmi taj dio radi, mi radimo ovaj gornji dio Europe. Tada su došli njihovi tehnolozi, najbolji njemački tehnolozi dolaze svakih pola godine i savjetuju nas", s ponosom priča Marić o poduzetničkom pothvatu koji je, više od desetljeća kasnije, od početnog entuzijazma prerastao u organiziran sustav koji zapošljava 130 ljudi i opslužuje mrežu poslovnica u 16 gradova.
Ulaganje u standarde
Ključni trenutak razvoja predstavljao je snažan investicijski iskorak, ulaganje oko 6 milijuna KM u suvremene proizvodne pogone tvrtke Vemato d.o.o. u Mostaru.
U novoj hali vidi se razlika između male obiteljske priče i ozbiljne industrije. U velikom prostoru, procesi su jasno definirani, a higijenski standardi podignuti na razinu koja odgovara visokim europskim normama. Od odjela za preradu svježeg mesa do interne pekare, svaki segment proizvodnje funkcionira precizno i kontrolirano, uz poštivanje HACCP i HALAL standarda.
"Mi imamo HACCP, imamo Halal, imamo IFS. Sve potrebne certifikate kako bi poslovali, što se kaže, u zelenom. Imamo svoje mastovode, uljevode, imamo obnovljivu struju koja je na krovu tvornice, imamo bušotine i prečišćivače vode. Moramo imati ako želimo ući u cijelu Europu", kaže Marić.
Stotine uposlenih
Poslovni sustav Žeksa danas čine dvije tvrtke. Vemato i Žeks Doner. Vemato se bavi proizvodnjom i veleprodajom i trenutno zapošljava 75 do 80 ljudi.
"Kada zagusti angažiramo veći broj ljudi. Kada treba veća količina izvoza, onda angažiramo ljude po ugovoru o djelu", priča Marić i kaže kako u drugoj tvrtki, Žeks Doneru, radi oko 320 ljudi.
Upravo su ljudi ono što izdvaja Žeksovu priču. U pogonima vlada atmosfera koja podsjeća na početke. Kolegijalnost, neposrednost i prepoznatljivi mostarski duh. Radnici se međusobno poznaju, mnogi su tu godinama, a odnos unutar kolektiva više nalikuje obitelji nego klasičnom korporativnom sustavu. Istodobno, disciplina i jasno definirane uloge jamče da kvaliteta ne trpi.
U Vermatu se trenutno dnevno prerađuje 6 tona mesa, a sve je spremno za proizvodnju čak 25 tona. Trenutno se proizvodi plasiraju u Bosnu i Hercegovinu, Hrvatsku, Srbiju, Crnu Goru, Kosovo i Makedoniju.
Proizvodnja "kod kuće"
Specifičnost njegovog poslovnog modela ogleda se i u odluci ključne segmente proizvodnje zadržati unutar kompanije. Vlastita proizvodnja mesa i peciva omogućuje potpunu kontrolu nad kvalitetom, ali i stabilnu osnovu za daljnje širenje, presudnu za planove izlaska na regionalno tržište.
I sirovina je domaća.
"Cilj nam je naše meso, proizvođača iz Hercegovine, s naših njiva, prerađivati za cijelu Europu", priča Marić i otkriva kako je 90% mesa koji se prerađuje hercegovačko, a preostalih 10% dolazi iz Bosne.
"Piletina dolazi iz Perutnine Ptuj i iz Srpca. Imamo svoje hangare u Srpcu gdje se radi za nas. Piletina se navečer priprema u Srpcu i ujutro u 5 sati dolazi u Mostar. Odmah ide u pripremu u proces, tako da je on odmah "na tanjuru" sutradan", pojašnjava Marić.
Budućnost neprekidno dolazi
Nova faza razvoja već je na pragu. Vemato uskoro pokreće segment u kojem će, uz postojeći poslovni model, pripremati, pakirati i distribuirati vrhunske komade mesa prema trgovačkim lancima. Riječ je o proizvodima poput bifteka, ramsteka i T-bone odrezaka, ali i o prilagođenim pakiranjima ćevapčića i pljeskavica za maloprodaju.
"Registrirali smo se u Bruxellesu kao izvoznik u EU, sada idemo na Europu" otkrio je Marić za Bljesak.
"Budućnost Žeksa je u gotovim proizvodima. Želimo, Hercegovini punoj restorana, a u deficitu i s mesarima i s kuharima, olakšati poslovanje. Mi ćemo praviti gotove proizvode već spremne za pripremu, za peći. Sve artikle: bifteke, ramsteke, Cordon Bleu, bečke šnicle, ćevape, nuggetse, hamburgere, sudžukice... sve te proizvode imat ćemo na policama supermarketa. Tome se nadamo u narednom razdoblju", najavio je Marić.
Kad učenik pretekne profesora
Od Mostara, preko magistralnih pravaca i većih gradova, pa sve do manjih sredina, Žeks Doner rastao je postupno, bez naglih i rizičnih poteza. Takav se pristup danas pokazuje kao prednost u trenutku kada kompanija sve ozbiljnije razmišlja o širenju izvan granica Bosne i Hercegovine.
"Rekao nam je kako ćemo ih prestići. Kako će učenik prestići profesora", vratio se Želimir Marić u razgovoru za Bljesak na svog prijatelja Hasana iz Berlina s kojim je počeo svoju veliku priču.
Stoga, Priča o Žeks Doneru nije samo priča o brzom rastu jednog brenda. To je priča o kontinuitetu, o tome kako se ideja iz malog kioska može razviti u sustav koji poštuje najviše standarde, a pritom ne izgubiti ono najvažnije: autentičnost i vezu s gradom iz kojeg je i ljudi s kojima je potekao.
