Kad pukotina postane poslovna prilika: Satirični pogled na bh. autoceste

''Ma, počelo puštati na dihtunzima''. Tako je jedan moj prijatelj, komentirajući vijest o oštećenjima na zeničkoj zaobilaznici, ponudio objašnjenje koje bi, da nije riječ o ozbiljnoj infrastrukturi i javnom novcu, zasluživalo mjesto u udžbeniku primijenjene komedije.

U Bosni i Hercegovini, međutim, odavno znamo da je najvažniji dio svakog velikog infrastrukturnog projekta upravo onaj koji se ne vidi. Ne govorimo o temeljima, armaturi ili geološkoj podlozi. Govorimo o poslovnom modelu koji omogućava da se projekat prvo svečano otvori, zatim godinama popravlja, a na kraju još jednom plati.

I to, naravno, sve u interesu građana.

Autoput po principu ''drži vodu dok majstori odu''

U normalnim okolnostima, autoput se gradi tako da traje. U našim okolnostima, čini se da se ponekad gradi tako da traje proces njegove izgradnje, ugovaranja, izmjena, sanacija i dodatnih finansiranja.

To je sasvim druga filozofija.

Ako se nešto završi kvalitetno, građani ga koriste decenijama i troškovi održavanja ostaju razumni. Ali šta ako se pojavi pukotina? Pa, eto prilike za sanaciju. Ako se konstrukcija pomjeri? Još jedan posao. Ako se pokaže da prvobitno rješenje nije bilo dovoljno dobro? Nema razloga za paniku — postoje aneksi, dodatni radovi i hitne procedure.

U tom smislu, pukotina nije samo građevinski nedostatak. Ona može postati i nova poslovna prilika.

Naravno, niko razuman ne tvrdi da se na složenim građevinskim objektima nikada ne mogu pojaviti problemi. Ali postoji razlika između nepredvidivog događaja i problema koji je bilo moguće predvidjeti, istražiti ili spriječiti.

Ta razlika, međutim, nije uvijek jednako vidljiva u javnim saopćenjima kao što je vidljiva na betonu.

Zenička zaobilaznica: Beton ima svoje mišljenje

Prema medijskim izvještajima od 13. oktobra 2026. godine, na dionici autoceste A1 između Zenice sjever i Zenice jug, na lokalitetu Klopče, evidentirana su oštećenja potporne konstrukcije, pukotine, deformacije kolovoza i pomjeranja nosivih elemenata.

Objavljena je i informacija o ugovoru za hitnu sanaciju vrijednom 368.620 KM bez PDV-a, s predviđenim rokom izvođenja radova od 60 dana.

To su konkretne činjenice koje zahtijevaju stručnu analizu.

Jer ako se konstrukcija pomjera, prvo pitanje glasi: zašto se konstrukcija pomjera, kakav je rizik za njenu stabilnost i šta je dovelo do sadašnjeg stanja?

Potrebno je objaviti relevantne nalaze ispitivanja, rezultate geodetskog praćenja, procjenu stabilnosti, projektnu dokumentaciju i obrazloženje odabranog rješenja sanacije.

Treba utvrditi i jesu li početna istraživanja i projekat adekvatno obuhvatili uvjete na terenu, je li izvođenje radova bilo u skladu s projektom i šta je utvrdio stručni nadzor i tehnički prijem objekta.

Ako je sve urađeno prema pravilima struke, dokumentacija bi to trebala pokazati. Ako nije, građani imaju pravo znati gdje je sistem zakazao.

Jer 368.620 KM za hitnu sanaciju nije samo broj u ugovoru. To je javni novac čije trošenje mora imati jasno stručno i finansijsko opravdanje.

Hitna procedura - kad se žuri, pitanja mogu sačekati

Hitne intervencije na oštećenim konstrukcijama mogu biti neophodne radi zaštite ljudi i sigurnosti saobraćaja. Kada postoji rizik od daljnjeg pogoršanja stanja, brzo djelovanje nije luksuz nego obaveza.

Ali hitnost sanacije ne bi smjela značiti odustajanje od naknadne provjere uzroka, kvaliteta prethodnih radova i odgovornosti.

Ako se ugovor dodjeljuje kroz hitni postupak, javnost treba dobiti jasno obrazloženje potrebe za takvim postupkom, opsega radova, cijene i kriterija izbora izvođača, u skladu s propisima.

A građanin, koji je sve to finansirao, može samo pitati: postoji li u cijeloj ovoj priči neko ko je odgovoran za to da se problem ne ponovi?

Najvažniji dio konstrukcije nalazi se izvan gradilišta

Kod velikih infrastrukturnih projekata postoji više vrsta odgovornosti: odgovornost projektanta, izvođača, nadzora, investitora i institucija koje odobravaju, kontrolišu i finansiraju radove.

Nijedna se ne može unaprijed proglasiti krivom samo zato što se pojavila pukotina. Ali nijedna ne bi smjela ni nestati iz priče zato što je sanacija već ugovorena.

Posebno je važno razlikovati stvarni stručni problem od mogućeg propusta u upravljanju projektom. Prvi se rješava tehničkim mjerama. Drugi zahtijeva dokumentaciju, kontrolu i odgovornost.

A kada se javni projekti ponavljano suočavaju s prekoračenjima troškova, promjenama rješenja i dodatnim radovima, potrebno je analizirati cijeli lanac odlučivanja.

Ne zbog senzacionalizma, nego zbog javnog interesa.

Ako je sve bilo zakonito i stručno, transparentnost će to potvrditi. Ako nije, transparentnost je prvi korak prema utvrđivanju odgovornosti.

A šta ako je najstabilniji dio projekta - profit?

Da ne bude zabune: niko ne tvrdi da je svaka pukotina dokaz korupcije, da je svaka sanacija nepotrebna ili da svako poskupljenje znači nečiju nezakonitu korist.

Ali kada se javni novac troši na gradnju, zatim na izmjene, a potom na sanacije, potpuno je legitimno postaviti pitanje ko snosi posljedice loših odluka i ko ostvaruje korist od dodatnih radova.

Jesu li rizici bili pravilno procijenjeni? Jesu li ugovori i izmjene ugovora bili opravdani? Jesu li nadzor i kontrola kvaliteta funkcionisali? Jesu li postojali propusti koji su se mogli izbjeći? Jesu li svi učesnici projekta ispunili svoje obaveze?

To nisu optužbe. To su pitanja koja bi u ozbiljnom sistemu trebala imati ozbiljne odgovore.

Jer nije problem ako se na gradilištu pojavi nepredviđena pukotina. Problem je ako se u sistemu odlučivanja godinama ne može pronaći odgovornost, dok se troškovi uredno prebacuju na građane.

I na kraju - samo zamijenite dihtung

Možda će se pokazati da je oštećenu konstrukciju u Klopču moguće trajno i sigurno sanirati. Možda će stručna analiza utvrditi sasvim konkretan uzrok koji nema nikakve veze s onim što se danas pretpostavlja u javnosti.

Upravo zato treba sačekati stručne nalaze, a ne presuđivati na osnovu fotografija i naslova.

Ali dok čekamo, dozvolimo sebi jednu malu bosanskohercegovačku građevinsku mudrost:

• Ako pušta na dihtunzima, promijeni dihtung.
• Ako puca beton, saniraj beton.
• Ako se pomjera konstrukcija, stabilizuj konstrukciju.
• A ako se godinama ponavljaju problemi s projektovanjem, nadzorom, troškovima i odgovornošću — onda, za promjenu, pokušajmo sanirati sistem.

Samo pazite, za tu sanaciju, možda neće biti dovoljno 368.620 KM. Trebat će nam kvalitetna istraživanja, dobar projekat, ozbiljan nadzor i, što je najteže, ljudi koji će odgovarati za svoje odluke.

A za to, bojim se, još nismo pronašli odgovarajući dihtung.