''U tijeku je pribavljanje potrebne dokumentacije koju je postupajući tužitelji zatražio od nadležnih policijskih agencija. Dakle, rad na predmetu je u tijeku'', rečeno je za Bljesak.info iz Tužiteljstva hercegovačko-neretvanske županije, o slučaju rušenja Ville Nardelli u Mostaru koju je inicirala Komisija za zaštitu spomenika.
Podsjetimo, Villa Nardelli potiho je srušena u prosincu 2023. godine, a prijavu je početkom naredne godine podnio član Komisije za očuvanje nacionalnih spomenika BiH, Zoran Mikulić i to protiv odgovornih osoba Grada Mostara, kao i protiv pravnih osoba, odnosno, vlasnika te izvršitelja naloga. Prijava se, kazao je tada medijima, temelji na članu 321 Krivičnog zakona F BiH, koji se odnosi na oštećenje, uništenje i nedozvoljeni izvoz kulturnih dobara i zaštićenih objekata prirode, a u vezi sa krivičnim djelima zloupotreba položaja i nesavjestan rad u službi.
Premda taj objekt nije bio pod zaštitom države, vila Nardelli istina urušena, se nalazila u okviru ambijentalne cjeline za koju je bila podnesena peticija da bude proglašena nacionalnim spomenikom BiH.
Naime, kada se podnese peticija za neko dobro da bude proglašeno nacionalnim spomenikom, sve pravne osobe i sve institucije koje imaju javna ovlaštenja i pojedinci dužni su se suzdržati od bilo kakvih radnji koje mogu oštetiti to dobro u periodu od godinu, odnosno, dok Komisija ne donese konačnu odluku o tom dobru.
Za konkretno dobro, Komisija je donijela odluku o produženju režima zaštite. Premda taj objekt nije bio pod zaštitom države, vila Nardelli se nalazila u okviru ambijentalne cjeline za koju je bila podnesena peticija.
Ranije te godine veleposlanica dr. Ulrike Hartmann upozoravala na očuvanje kulturnih spomenika.
Austrijsko veleposlanstvo na upit o rušenju ove Ville, reklo je za Bljesak.info kako je veleposlanica dr. Ulrike Hartmann u travnju 2023. godine obavijestila Gradonačelnika Mostara i Komisiju za očuvanje nacionalnih spomenika BiH o obraćanju Veleposlanstvu grupe građana Mostara u vezi sa namjeravanim građevinskim zahvatima u centralnoj gradskoj zoni Mostara.
Tom prilikom veleposlanica dr. Hartmann je navela: "Iskreno se nadam da će se lokalitet od povijesnog značaja, kao i svaki trag starije arhitektonske cjeline, zaštiti, a naročito da će se očuvati ona cjelina koja ima potencijalnu spomeničku vrijednost. … zaštita onoga što je postalo sastavnim dijelom kulturnog naslijeđa Bosne i Hercegovine od koristi je za zajednicu, građanke i građane, kao i grad Mostar".
No Mostar već dugi niz godina nije imao materinski odnos prema arhitektonskom nasiljeđu.
Tatjana Mićević – Đurić iz Društva povjesničara umjetnosti Hercegovine (DPUH) nakon rušenja ville za Bljesak.info je rekla kako je Aurelije Nardelli koji je izgradio čuvenu vilu načinom života i interesima Mostaru predstavio neke od ideja modernog života europskih sredina.
Vila Nardelli je to svojim postojanjem, izgledom, položajem, odnosom prema svojem najužem okruženju, ali i širem prostoru u koji je bila smještena i simbolizirala. Nažalost, smatra stručnjakinja jednako tako ta vila simbolizira i današnji trenutak.
"Već dugo se ona spominje u javnome prostoru. Nakon smrti posljednjih članova obitelji Nardelli, izravnih nasljednika Aurelija, vila je prešla u vlasništvo daljnjih članova obitelji koji ni prema kući, ni prema gradu nisu imali nikakav sentiment te su je brzo prodali. Novi vlasnici su kupovinu kuće i vrta velike površine na toj lokaciji vidjeli kao poslovnu priliku kojoj se nisu suprotstavljale gradske vlasti nametanjem strogih urbanističkih uvjeta koje zahtijeva takva lokacija'', rekla je tada Mićević – Đurić.
Obratili smo se i Komisiji za očuvanje nacionalnih spomenika, s pitanjima o ovom slučaju, no do zaključenja teksta nismo dobili odgovor.
Srušena vila Nardelli nikada se više neće moći vratiti, jednako kao što se nije mogao, ni da se htjelo, vratiti zelenilo njezina vrta. Prostor koji je trebao biti proglašen nacionalnim spomenikom BiH u jednom trenutku pretvoren je u blatnjavi, prašnjavi prostor ni parkinga, ni luna-parka, a sada se očeuje moderni kompleks, za koji je teško reći da će se uklopiti u postojeći ambijent.
Također teško je iz ove perspektive reći, iako iskustvo prijašnjih godina i slučajeva priča samo za sebe, hoće li ovaj slučaj biti ikada uspješno okončan, u nadi da se za budućnost zaštiti nekada pomno planirana arhitektura i spriječe buduće intervencije i masovne betonizacije svega što je nekada vrijedilo u gradu.
