Početkom prošlog stoljeća bolest je napala nasade vinove loze na istočnoj obali Jadrana. tisuće ljudi iz Hercegovine i Dalmacije pohrlile su u Novi svijet. Tražeći bolji život naselili su se od Kanade do Patagonije.
Među njima je bio i Polikarp Lukšić s Brača koji je 1910. godine došao u Čile i oženio Bolivijku Elene Abaroe Córdova, kćer ratnog junaka Eduarda Abaroe. Radio je u destilerijskoj industriji ne sluteći kako će mu potomci jednoga dana pisati jednu od najuspješnijih poduzetničkih priča u povijesti i postati jedna od najbogatijih obitelji na svijetu.
Šesnaest godina nakon dolaska u Ameriku, 1926. godine Polikarpu se u Antofaasti u Čileu rodio sin Andrónico Luksic Abaroa. Roditelji su ga poslali na studij prava na Sorbonnu ali je tamo ostao samo jedan dan. Ostao je kratko u Parizu zarađujući mijenjajući europske valute u dolare. Po povratku u Čile pokušao je ponovno studirati pravo ali je brzo odustao.
Radio je kao prevoditelj ljudima iz francuske kompanije koja je ondje iskapala bakar istovremeno se baveći mijenjanjem valuta. Počeo je otkupljivati udjele u rudarskoj kompaniji, a do svoje 26. godine već je držao 70 posto.
Dvije godine kasnije prodao je udio u rudniku Japancima za 500 tisuća dolara koje je dalje ulagao.
Kupovao je zalihe bakra i propale željeznice u pustinji Atacama. Specijaliziranu tvrtku za iskapanja bakra, Antofagasta PLC utemeljio je 1982. godine, ubrzo i grupaciju Luksic, u kojoj su među ostalima Antofagasta PLC, Minera Los Pelambres, Minera Michilla i Minera El Tesoro.
U vrijeme krize i recesije u Čileu kupio vodeću čileansku banku, Banco de Santiago, i pivovaru CCU. Pivovaru je platio 7 milijuna dolara a uskoro je vrijedila milijardu. Godine 2004. Luksic je kupio Banco de Chile.
Potkraj njegova života obiteljsko bogatstvo se procjenjivalo na 16,8 milijardi dolara. Posjedovao je 83% vlasništva u holdingu Quinenco SA, rudnike bakra Antofagasta, tvrtku za proizvodnju bakrene žice, pivovaru Cervecerias Unidas SA, Brodovlasničku kompaniju, Sud americana de Vapores, a kontrolirao i najveću čileansku banku Banco de Chille.
Obitelj Lukšić 1994. godine u Hrvatskoj je uložila oko 600 milijuna eura. Najprije su kupili Karlovačku pivovaru koju su poslije prodali Heinekenu, a potom su se orijentirali na turizam.
Kupili su Plavu lagunu iz Poreča, hotel Argentinu, Vilu Orsula, Vilu Sherezada u Dubrovniku, hotel Croatia u Cavtatu, hotel Odisej na Mljetu i turističku agenciju Atlas. Kasnije su od Gorana Štroka kupili njegove Jadranske luksuzne hotele. Bave se i trgovinom nekretnina.
Luksic se 1953. oženio Enom del Carmen Craig Monett, s kojom je imao dva sina: Andrónica i Guillerma. Ena je ubrzo preminula kada je starijem Andrónicu bilo samo četiri godine.
Godine 1961. oženio se Iris Fontbona González, tada osamnaestogodišnjakinjom. Dobili su dvije kćeri, Paolu i Gabrielu, te sina Jean-Paula Luksica Fontbonu.
Andrónico stariji prepustio je 2001. godine djeci upravu nad poslovima. Najstariji sin Andronico vodio je bankarski biznis, Guillermo industriju pića i telefoniju, najmlađi Jean-Paul preuzeo je poslove s bankrom, a kćeri Paola i Gabrijela su se bavile humanitarnim projektima.
Poslove obitelji u Hrvatskoj vodio je Guillermo Lukšić, srednji Andronikov sin, koji je također studirao pravo i također ga nije završio.
Andrónico stariji umro je 2013. od raka pluća u 57. godini. Pokopan je u Santiagu.
Andrónicov najstariji sin Andrónico Mariano Luksic Craig rodio se 1954. godine. Prema Forbesu, najbogatija je osoba u Čileu.
Proveo je rane godine djetinjstva sa svojim mlađim bratom Guillermom u mineralnim pustinjama sjevernog Čilea. Godine 1960. obitelj Luksic preselila se u Santiago. Luksic je pohađao The Grange School, a sa 16 godina otišao je u Sjedinjene Američke Države, gdje je pohađao Dublin School for Boys u New Hampshireu.
Nakon završetka srednje škole preselio se u Boston kako bi studirao poslovne znanosti na Babson Collegeu. Međutim, studij je kratko trajao jer se vratio u Južnu Ameriku kako bi radio u obiteljskim Fordovim autosalonima.
Tada se oženio Argentinkom Patricijom Lederer Tcherniak, s kojom je imao petero djece: Andrónica, Davora, Daxa, Maximiliana i Fernandu. Par se razveo 2016. godine.
U dobi od pedeset godina Luksic se u svibnju 2004. popeo na Mount Everest, unatoč tome što prethodno nije imao iskustva u alpinizmu. Potom je 2005. ostvario izazov "Sedam svjetskih vrhova", osvojivši najviši vrh na svakom od sedam kontinenata.
Nakon smrti brata Guillerma 2013. godine, Luksic je preuzeo ulogu predsjednika Luksic Groupa i niza povezanih društava, uključujući Quiñenco, koji upravlja obiteljskim ulaganjima izvan rudarskog sektora. Pod njegovim vodstvom grupa se usmjerila na konsolidaciju i jačanje položaja kroz nova preuzimanja, piše Manager.ba u priči o obitelji Lukšić koju je Bloomberg ove godine svrstao među 25 najbogatijih obitelji na svijetu.
