Na današnji dan, 8. ožujka 1822. godine rođen je Ignacy Lukasiewicz, jedan od prvih pokretača suvremene naftne industrije. Jan Józef Ignacy Łukasiewicz se rodio na području današnje južne Poljske, u mjestu Zaduszniki.
U doba njegovog rođenja to je područje pripadalo Austrijskom Carstvu, u sklopu tzv. Galicije i Vladimirije. Ignacy Lukasiewicz u mladosti je sudjelovao u poljskim pokušajima svrgavanja stranih vlasti.
Naime, 1845. godine upoznao je Edwarda Dembowskog, koji ga je ubacio u tada ilegalnu organizaciju “Centralizacija poljskog demokratskog društva”. Cilj organizacije bio je pripremanje svenarodnog ustanka protiv separatističkih snaga. Zbog svoga sudjelovanja, 19. veljače 1846. uhićen je od strane austrijskih vlasti i smješten u zatvor u Lavovu.
Dana, 27. prosinca 1847. oslobođen je zbog nedostatka dokaza, ali je do kraja života obilježen kao „politički sumnjiv“. Također mu je naređeno, da ostane u Lavovu.
U Lavovu je Łukasiewicz počeo raditi u ljekarni „Pod Złotą Gwiazdą“ čiji je vlasnik bio Piotr Mikolasch. Na njegovo inzistiranje, Łukasiewiczu je dozvoljeno da napusti Lavov i da se upiše na Jagielonsko sveučilište u Krakovu.
Nakon nekoliko godina studiranja, uglavnom financiranoga od strane Mikolascha, Łukasiewicz je 30. srpnja 1852. godine diplomirao na Kemijskom fakultetu Sveučilišta u Beču.
Zanimala ga je mogućnost stvaranja zamjene za skupo kitovo ulje. Eksperimentirao je s naftnim spojevima koji su se u to doba skupljali većinom iz prirodnih nalazišta na površini zemlje.
Lukasiewicz je sa suradnicima uspio preradom nafte dobiti neku vrstu petroleja, pomoću kojeg je mogla gorjeti svjetiljka. Petrolejske svjetiljke koje je napravio ušle su u upotrebu 1850-ih godina.
Lukasiewicz je 1854. godine otvorio i prvu naftnu bušotinu, koja se smatra prvom naftnom bušotinom u svjetskoj povijesti uopće. Ta je bušotina napravljena u Bóbrki pokraj grada Krosna (danas u južnoj Poljskoj). Pokraj obližnjeg mjesta Jasła otvorio je 1856. godine i prvu rafineriju nafte u svijetu.
Također je bio filantriop i osnovao je toplice u Bóbrku, kapelu u Chorkówki i veliku crkvu u Zręcinu. 1877. godine Łukasiewicz je organizirao prvo vijeće naftne industrije i osnovao Nacionalno naftno udruženje.
Ignacy Lukasiewicz je pomoću svojih poduzetničkih pothvata vezanih uz naftu postao jedan od najbogatijih pojedinaca na području Galicije i Vladimirije. Izabran je i u lokalni parlament (Kraljevina Galicija i Vladimirija imala je u doba Austro-Ugarske svoj parlament). Lukasiewicz je umro 7. siječnja 1882. godine u 60. godini.
