Jaja kao luksuz: Prijeti li nam nestašica?

Dok traje trgovinski rat između Amerike i Kine, postavlja se pitanje kako će se to odraziti na cijene u našoj zemlji. Hoće li građani, koji su već dovedeni do granice izdržljivosti, biti suočeni s novim financijskim opterećenjem, pitaju se u prilogu N1 televizije.

Dwayne Jones, farmer: ''Jaja su sada kao zlato.''

Amerika i Njemačka suočavaju se s nestašicom jaja i rastom cijena. Glavni uzrok je ptičja gripa, koja je dovela do naglog poskupljenja. Prodavači često postavljaju natpise u trgovinama ograničavajući kupcima broj pakiranja koje mogu kupiti. Jedan farmer objašnjava da sada svakog tjedna ima pet novih kupaca.

Dobra vijest je da u Bosni i Hercegovini trenutačno nema nestašice jaja, a ne očekuje se ni povećanje cijena – barem za sada.

Zdravko Perić, ''Farma 5 jaja'' Bijeljina:

''Prije mjesec dana u Rogatici je jedna manja farma bila zaražena, ali što se tiče ostalih farmi, nema razloga za brigu jer se sve drži pod kontroliranim uvjetima. U BiH se dnevno koristi 1,5 milijuna jaja, većinom iz domaće proizvodnje. Kada je potrebno, nekoliko farmi uvozi iz Srbije, a i Srbija uvozi od nas.''

U isto vrijeme građani sa zabrinutošću prate globalna događanja, nadajući se da neće imati negativne posljedice po njih. Sada se analizira mogući učinak carina koje su SAD uvele Kini, Kanadi i Meksiku.

Pročitajte još

Eskalacija trgovinskog rata: Nove američke carine šokirale tržišta, prijeti li globalna recesija?

Igor Gavran, ekonomski analitičar:

''Naš uvoz uglavnom dolazi iz EU i neće biti opterećen carinama, što znači da ne bi trebao poskupjeti. Štoviše, mogao bi pojeftiniti jer se roba koja ne može biti plasirana na druga tržišta može pokušati prodati ovdje, pa i po nižim cijenama.''

Takva bi vijest najviše olakšala život građanima. Danas su umirovljenici podigli svoje mirovine. S iznosom od 573 marke u džepu, prvo odlaze platiti režijske troškove.

''Snalazim se, imam mirovinu, može mi biti za hranu i režije.''

''Kad se plate režije, kupi se nešto malo, lijekovi… Sve je poskupjelo, mljeveno meso 18 KM, piletina poskupjela, ma sve.''
''Najviše novca ode na hranu, stanarinu i grijanje. Kad platim režije, ostane mi malo za ostalo.''

Nakon što plate račune, građanima ostaje novac samo za skromnu prehranu. Čak ni poznatom bh. kuharu nije jasno kako ljudi s tako malim primanjima uspijevaju preživjeti mjesec.

Žarko Marić, kuhar:

''Od malo krumpira može se napraviti miješani burek i četveročlana obitelj može pojesti jedan obrok za 20 maraka. Ali što je s doručkom i večerom? Kad pričamo o tim stvarima, onda troškovi prelaze kućni budžet. Smatram da bi cijene osnovnih životnih namirnica trebale biti kao prije 10 godina, bez obzira na inflaciju, jer proizvođači mlijeka, jaja i krumpira kažu da ne mora biti toliko skupo – moglo bi biti prihvatljivo za sve.''

Iako isto tvrde i ombudsmani te brojni ekonomski analitičari, cijene se ne smanjuju, a građani su primorani smanjiti obroke i konzumirati manje kvalitetnu hranu.